Hasibaga

Ovo ce biti prica o insanima iz avlije u kojoj sam kao dijete provodio ponajvise vremena. Naravno akcenat cu dati glavi ove cestite familije kod nas na lijevoj obali Rakitnice ili ti Gracanici ili jos ilitije na pocetku mahale Vrbanje. Dedo Hasibaga, najstariji u familiji Delija a osto mi je u jakom sjecanju jer je bio bas onaj starinski kakve jos mozemo samo vidjeti na starim fotografijama. Na nogama kaljace ili kalose kako ih je neko zvao, caksire starinske cohane pantalone kakve su nosili stari muslimani birvaktile. Kosulja sa dzemperom koji se opet kopco naprijed, lanac sa dzepnim satom, sijeda potkresana uredno odrzavana brada i na glavi ahmedija omotana onako sarenim suckastim platnom. Sam pogled na njega davo ti je nekakav mir, spokoj i vjerovanje u dobrotu…

Cim si preko mosta u Vrbanju udaris na kucu Delija, dvospratnicu kaku su u to vrijeme imali dobrostojece familije. Odmah s mosta garazna vrata od radionice, autolakirnice, a gore desno pored kuce dvokrilna vrata kroz koja se ulazi u zidom ogradjenu avliju. Zid je visok i sirok i pokriven crijepom na dvije vode tako da otud sa Gracanice odaje lijep izgled. Kao i kod dosta Gracanickih avlija lijevo odmah u avliji cesma sa koritom, pored nje ulaz u magazu a preko puta cesme betonske stepenice koje vode na sprat kuce. Desno u avliji zidovi kuce Avdage i Magbule Krluc. Avlija siroka i gore dalje u bascu veliki objekat u kojem ima vise prostorija kao sto su ostava, stala za krave, dalje odjeljak za ovce pa onda salas za kukuruze…
Preko puta stale odnosno odmah nastavljeno na kucu jos objekata od kojih je prepoznatljiva susara za meso, kao i kokosinjac mescin. Tu izmedju je znaci put koji vodi u Delija bascu i dalje gore u livade Pticijaka.
Sedmoclano domacinstvo: dedo Hasibaga sa nenom, sin Halil sa hanumom Fatimom (koju i danas svi zovemo Mlada) te najstariji sin Elvedin Dino, mladji sin Muhidin Muha i najmladja scer Dinka.
Radna, vrijedna i cestita familija. Stari Hasibaga bascovan, Halil zaposlen u Centrotransu pa je tu vjerovatno i izucio majstorluk i otvorio sebi u magazi autolimarsko-lakirersku radionicu u kojoj je narodu popravljo udarena auta, lakiro ih i zasticivo odozdo sto bi mi rekli kobitovo ih.
Nena i Mlada domacice a djeca ko djeca skolarci i uce zanat od babe i bascanstvo od dede Hasibage.
Dino i Muha su uz babu postali jako cuveni dobri majstori autolimari-lakireri i moralo se cekati ako si htio da ti urade auto. Naravno to su radili Halco poslije posla a Dino i Muha poslije skole. A i u skoli su dobro ucili i oba su zavrsili dobru cetverorazrednu srednju, ekonomsku valjda.
Jedno vrijeme smo se vozali Gracanickim sokacima u folciki koja je imala onako samo konstrukciju sa motorom bez limova, zadnjih sjedista i rezervoara. Ja bih drzo flasu sa benzinom, Dino bi vozio a narod se cudio i viko, ja budala majko mila…

Najstariji Dino moj godisnjak, skolski i najbolji drug pa cemo u godinu, ako Bog da slaviti pola stoljeca naseg bitisanja, tako da sad znate o vremenu o kojem pisem.
Nagodni i saburli insani pa nam nebrane da se tu igramo jer citavo domacinstvo nam daje mogucnost za razne igrarije, trcanja, skrivanja i izvodjenje ostalih vratolomija sto i cinimo svakodnevno. Tu pred radionom se igramo i klikera za lijepa vremena jer je Vrbanje pored Sokacica pokaldrmljeno znaci nema asfalta. Naravno dane provodimo i gore na Pticijaku.
Jedne prilike smo ja i Dino nesta zatarafili tamo na Gracanici tako da sam ga najurio preko mosta u Vrbanje. Uletio je Dino u avliju i zamandalijo kapiju a mati cujuci halabuku izletila na cardak na prozor pitajuci sta je bilo?
I sad me zeza kako sam joj reko tada da ce joj ga hitna dovuci kuci samo kad ga ufatim…

Iza kuce basca i to je dede Hasibage radna a za nas zabranjena zona. Znali smo to i nismo krsili zakon a jedini je imo pravo ulaza mali Muha dedin kompanjon u proizvodnji i prodaji raznije sjemena i prisada pazarnim danom tj. ponedjeljkom na trznoj pijaci u Caesiji. Hasibaga je sve drzo uredno a i bastalo mu pa je proizvodio kvalitetna sjemena kao i prisade raznog povrca. Sve je to radio saburli i polahko i nigdje nisi mogo travku korova naci. Imo je one platnene, manje i vece vrecice u kojima je drzo sjemena tako da ostanu uvijek dobrog kvaliteta. Pazarnijem danom bi porani sa svojim unukom malim Mujom (kako smo Muhu jos zvali), potovari sjemena i prisade na kolica sa dvenim tockovima i pravac Trzna pijaca. Do podne bi trgovali a sjemena su prodavali u malim roscicima koji su bili mjera. Manji roscici za sitnija sjemena a malo veci za malo krupnija sjemena. Musterije su bile uglavnom nase majke a kupljena sjemena i prisad bi opet nasi ocevi (popodne kad dodju s posla) sijali i sadili u nase basce. Posteno i sa halalom vazda bilo…
Imadose nase Delije jos zemlje, povelku njivu tamo kod Rotexa, livadu u Pticijaku, jednu i gore na Rudom mescin kao i jednu gore iznad Sladare kod Zihnijine kuce (Zihnija Alispahic).
Sijali su njivu kod Rotexa (u njoj bijase i ona trafo stanica) uglavnom kukuruzom, kravljom repom, grahom i tikvom. A livade su kosili tako da sam znao ici sa njima i gore iznad Sladare gdje bi pokupi sijeno, natovari na kolica i dovuci kuci.
Takav vakat tada bio pa se smjela drzati stoka, ovce i zivina u prigradskim naseljima, kasnije to ko zabranise zakonom. Drzale su Delije po dvijetri krave i po nekoliko ovaca koje bi najesen zavrsile kao stelja u susari za meso.
Napravise i novu kucu tamo kod Rotexa i neznam da li ko od sinova uspjede useliti prije agresije…

Dede Hasibage i nene danas nema, preselili su od starosti na onaj ljepsi dunjaluk, Dino zivi sa majkom Fatimom i babom Halilom dole ispod Sarajeva odmah kad se u Rajlovcu predje most tamo preko rijeke Bosne. Tacnije sa lijeve strane mosta (iduci preko mosta) prave kucu pa su izidali i pokrili prvi sprat onako nakoso, privremeno. Tu imaju i autolimarsko-lakirersku radionicu pa eto ako kome dobri majstori zatrebaju da zna gdje moze popraviti udareno auto, zamijeniti lim ako treba a i lakirati auto komplet kao i zastititi ga kobitom odozdo.
Muha je ozenjen i zivi sa porodicom ako ne u selu Zivojevici kod Gorazda. Nije mi se dalo jos kad odem gore kod Pede na Bijele Vode da ga utrefim. Cesto gore radi stolariju i ostale pilanske poslove.
Za najmladju Dinku sam nekako zaboravio gdje je a pricali su mi kad sam ih posjetio prije dvijetri godine.
Nase drage Delije…



Hasibaga na pijaci 1975-e godine


Hasibaga na pijaci 1975-e godine

Komentariši