Još jedno sjećanje na rahmetli Rikija

Krenem jednu noc u carsiju,al malo ranije,i hajd’ odoh prvo kod Rikija,da vidim sta radi i imal raje pa cu poslije dalje,a na polju tesko vrijeme,nesto se navuklo.I kako dodjoh,a on skoro zaspo,podbocio se na sto.

“Joj dje si,taman si da imam skim kafu popiti,jes me nesto savilo,a sad ce mi narod,haha”.I dok tamo priprema za kahvu,kaze:

-“Vidi dok malo prohodah kako sam odmah drukciji,hajmo partiju bilijara dok bude kafa”.Eh reko to ce ti sigurno popraviti moral,pa znas unaprijed da si izgubio,to ce te samo dotuci.

 

-“Ma nemoj,eto, molim te?-i ubaci zeton i poce slagati kugle.
Reko “Haj ti razbij jer poslije neces vise imati priliku da igras”
-“Necu”-kaze,”dame imaju prednost”
-“Eh dobro,sam pao sam se ubio”,i nastavim pricati da ga sto vise dekocentrisem i ubjedim da ce izgubiti;I stvarno prve cetri kugle ko da ih rukom ubacujem,kako zamislim i idu a i bjela ostane na mjestu.U tom udje Osman,u policijskom odjelu,ma ona rezervisana mlada policija,to je pred sami rat.
I meni se sakri bjela i ovaj put sam i ja sigurna da cu promasiti,al da ga jos malo iznerviram,eh reko,a vidi sad ovo.Ova ide od tri martinele,da ne pomislis slucajno da imam srece,vec znanje je u pitanju,majstorluk!E neka si bas Osmane doso da imam i svjedoka za ovo Rikijevo stradanje.

-“Haj vise matereti igraj i ne s..i” ,kaze Riki.

Eh sad mislim u sebi,i ako promasim nema veze,napricala sam se dovoljno, izgledace da bas umijem bolje.Al kad hoce sta da bude,upade i ta kugla,i ona za njom pa i crna,kako poceh partiju tako je i zavrsih,on nemade priliku ni zaigrati,a onda ga sa adutima u rukama jos vise pocnem zezati.”I ti ces mene zvati na partiju bilijara?Pa, sto ce ti taj stap u rukama?Pa, nema veze makar si slozio kugle.Ja ti kazem razbij,makar se upisi.I kako ostavljam stap na mjesto uza zid,reko:”Mala maca”.I samo mi lisica preko ruke,skljoc,i onako me povuce preko picerije.
Podjoh se trzati otimati,al on mene vuce i govori,bolje ti je nemoj,samo ti vise steze ruku ako se otimas.

-“Ma sta’s sa mnom?Pusti me?OooO Osmane ne daj me!

Smijemo se mi sve troje,al odvuce on mene preko terase i dole pod one stepenice od prvog ulaza u zgradu,a neko ispod parkiro prikolicu,i zakaci lisice za nju.Ne mogu ja vise od smjeha ni da rondam,a on se okrenu tamo nazad pa kaze:

-“Eh Osmane,sta’s popiti?,i ode za sank da him otvori po pivu.

Vidim ja da je vrag odnio salu,pa pocnem odvud dozivati i rondati;Dolazi vamo pusti me!Cujes bolan,narod ce naici,sramota!Ajjj, zadavicu te samo da me pustis!….Pa Osmane,jesi’l makar ti normalan?
I on krenu otud iza sanka,a ja se ponadah da je upalilo da ce me pustiti,a on pridje i samo zatvori vrata da me ne cuje.

Sta cu,poravnim,sjedem turski da me ledja ne zabole,a znam i da njegove sale ne traju 2,3 minute.Jedna mi ruka osta visiti na prikolici zavezana lisicama,a na onu drugu se podbocim,al okrenem glavu prikolici,necu da gledam u njeg.Do dvije tri minute cujem otvoise se vrata,necu ja da se pomaknem.Kad on:

-Ho’s me prestati za……ti?Sta je Riki?

-Hm,nemoj da ti kazem.

-U situaciji kakvoj si,bolje ti je nemoj.Nego reci,”Riki je lav,kralj,a ne mala maca”.
-Ipak cu ostati da sjedim,vidi sto mi je fino.
-Sjecas se da sam te ljetos zamalo ugusio na bazenu?
A stvarno jeste,isto tako krenulo od neke sale i umalo da me s dusom rastavi.
-Jes reko,Riki je lav.
I sage se on i kako otkopcava lisice kaze;”I haj sad, ohladi nam se kahva.”
Eh reko ti stvarno nisi normalan,a znas ti dobro sta si ti.

-“Hej opet cu te zakaciti!”
-Ja ti nisam nista rekla,sam si to skonto.

Rahmet mu dusi,i da mu dragi Allah podari lijepi djenet.

  

 

Komentariši