Vikend u Rogatici (prica prva) – Lepenica

Broj pregleda: 221

Vikend u Rogatici (prica prva)

Lepenica
Subota 14 i nedjelja 15 juli 2012

Drugi Nacin-Pisi mi (dugo nisam vidio moj rodni kraj…)

I tako odavno dogovarani odlazak na jedan vikend u Rogaticu ugleda svjetlo dana, doduse ne bas onako kako je bilo planirano. Trebalo je da krenemo bez obaveza pa da stignemo gdje nas put nanese a ovako imamo vec planirano sijelo u subotu navece u Poljunu i teferic sutradan tj. u nedjelju vazdan na Sokolovini uvrh Pohrida. Medjutim nista nemijenja stvar jer je kompletna ekipa tu: Fata, Adem, Belma, Esma i ja…

Krenusmo ja i moja Esma, po drugi put u nekoliko dana, iz Hadzica put Rogatice. U cugu bijahosmo kod Vijecnice pa i ovaj put raspolozen prokomentarisah kako su to sa semaforima lijepo rijesili kroz Sarajevo. Od Ilidze se drzi dozvoljene brzine od 60 km/h i ni na jednom semaforu netrebas stati sve do izlaza kod Vijecnice. I ovi bi moji holandezi mogli prepisati od nasih semafordjija pa da nemoram 7 km vozeci kroz grad na poso ostaviti 16 minuta… Gledam na Vijecnici imal koga poznatog pa bi mogo s nama do Rogatice a tu cemo sacekati i drugi dio nase druzine. Domalo stize i golf pa izadosmo da se poselamimo sa nasim Torlacima, Ademom i Fatimom a sa njima je i moja rodica Belma Colic, djevojacki Vukas. Ekipa kompletna pa krenusmo polahko put Rogatice, oni naprijed a mi zanjima…

Put protece ugodno i nemoze se covjek nikako nagledati ovih nasih Istocnobosanskih ljepota. Skrenusmo ispod Kovanja sa glavne caste i eto nas u Lepenici. Uzput prodjosmo pored kuce rahmetli Muje Selimbegovica, vozaca kamiona balvanasa, pa se sjetih onih djecackih vremena kad sam tu dolazio sa mojim komsom Maretom kod njegove nene. Poznadoh i livadu na kojoj se kupilo sijeno a i sumarak preko potoka gdje smo brali gljive mlijecnice, lisicarke i rujnice… Valjda Fata nam otvori Torlaka kapiju pa udjosmo autima na meraju ispred kuce. Tu je i lijep vocnjak u kom se istice jako razgranato stablo jabuke pa je pod njim i hastal sa klupama, bas onako ko iz nekake lijepe bajke. Ambijent san snova. A jabuka, ona ima svoju pricu, uzrasla iz kospice koju je posadili Ademovi roditelji. Koji tacno zaboravio sam a receno nam je, nejse. Fata zacas skuha kahvu pa se i kahvenisa a i osvjezismo se…

Iskoristicu priliku pa da se zahvalim nasim domacinima Ademu i Fati na izuzetnom gostopristvu u Lepenici gdje smo i konacili kod njih kuci na njihovom imanju. Znam samo da mojoj Esmi nije nijednom ko sad bilo u nasoj Rogatici pa kad smo se vratili samo mi je rekla: Kako su divni Adem i Fata, moraces ih pitati da jos jednom nekad idemo skupa u Rogaticu. Al onako da nemoramo nigdje zuriti. A znam sto mi to govori jer bi voljela da je ostala jos koji sahat uzivati u onoj ljepoti i tisini koju narusava samo pticiji cvrkut, naravno u razgovoru sa Fatom i Belmom. Ja i Adem smo prostrli cebe pa smo se malo izvalili na zeleni. Poslije rucasmo i krenusmo za Rogaticu gdje se malo provozasmo mahalama a onda krenusmo gore za Kozice u posjetu mom teticu a Belminom dajdzi Esrefu Kukavici i njegovoj Tidzi. Uvezosmo se na imanje nasih Kukavica i nemozes a da ne primijetis kako je sve uredno i na svom mjestu. Takav je Esref uvijek bio pa i sada iako je nasabiro 75 godina. Nazdravlje. Poselamismo se sa njima i potrazismo hlad iza kuce jer je pakleno vruce. Ja i Adem kasnije predjosmo preko brijega dole na cestu da vidimo imal Muje Omeragica kuci. Nema samo mu hanuma i veli nam da je otiso sa bratom Ademom i sinom Mustafom u Saran da vide za drva. Iznenadih se da je i Adem tu jer znam da trenutno zivi u Americi. Oba, braca Mujo I Adem, nase kolege iz TPR-a. Vratismo se Esrefovoj kuci kad domalo izbise Adem i Mustafa. Srdacni salami i sjecanja na nekadasnja vremena, a ja i Adem i jesmo haveri bili i radili skupa koju godinu. Zao nam ici al cemu vakat tome i vrijeme jer nam valja stici i na teferic u Kukavice. O Kukavicama i Herinu dolu u drugoj prici a o Poljunu i Sokolovini u trecoj, ako Bog da…

Uglavnom poslije Kukavica, Herina dola i Poljuna u sitne sate i po mrkloj noci stigosmo u Lepenicu gdje uz veceru nastavismo sijeliti. Nisam gladan al valja jesti jer je Adem spremio svega koda cemo dvije hefte biti a ne samo vikend. Ja se prvi povukoh u besiku, oborila me i uljuljala ova nasa cista rogaticka hava… Sutradan kad ustadosmo kahva na meraji za hastalom pod jabukom i vidim ja da se nesprema dobro. Adem se zabavio raspuhivanjem pa nam valja sa rostilja doruckovati, u hu. Hoce i podne pa krenusmo put Sokolovine a u kasno popodne cemo se vratiti u Lepenicu pa cemo onda nazad prema seher Sarajvu, Hadzicima. Tako vam ja neispricah sve o Lepenici, Ademu, Fati i Belmi nego ostavih za sledeci put kad opet budemo skupa u nasem rodnom kraju, ako Bog da. Nasim hodoljubcima jos jednom veliko hvala za prelijep vikend naravno uz mahsuz, mahsuz selam…

P.S. Zaboravih napomenuti da je za mene poseban dozivljaj bio jer je ovo prvi put, poslije ’92 da sam spavo na teritoriji nase Rogatice. Poslednji put je to bilo u Zepi krajem oktobra ratne ’92 odakle sam otisao za Gorazde…

Stigli u Lepenicu: Belma, Esma, Adem i Fata