Sjećanje na Adema Arnautovića

Dana 9.10. 2012 godine navrsava se 20 godina kako dade svoj zivot za ovu nasu lijepu Bosnu i Hercegovinu.. Bio je izuzetno hrabar tako da je i prije nego sto je i potuno ozdravio od prvog ranjavanja vratio se svojim obavezama u Armiji. Adem je zaista bio pravi bosanski GAZIJA.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Sjećanje na Adema Arnautovića 

 

Dana 9.10 2012 godine navrsava se 20 godina kako dade svoj zivot za ovu nasu lijepu Bosnu i Zepu moj brat, rodjak i prijatelj ADEM ARNAUTOVIC rodom iz sela Zivaljevica. Lijep i vrijedan momak (“vidjen” sto bi reko nas narod) bio mi je uzor onih prvih ratnih mjeseci.

 

Kao neozenjene momke, samce sudbina nas u ratu dovede do mog djede a njegovog dajdze rahmetli Mustafe Mehmedovica u selo Ribioc pod Boksanicu. Dade nam djedo jednu sobu u tu se nastanismo. Druzismo se svaki dan u sumama Boksanice a navece sjedismo na balvanima sa ostalim momcima i djevojkama i pjevasmo pjesme Halida Beslica.

 

Od tih zaista lijepih noci (cudno ali i 92-e je bilo lijepih trenutaka) ostadoh iskrani prijatelj do groba sa Asimom, Sejom, Edinom, Neckom, Camilom, Elmom, Sucom, Jasminom, Samirom, Admirom, Djemkom …………..

 

Nekako rahmetli Adem je uvjek bio najraspolozeniji, pa i onda kad je bio ranjen. Zajedno smo pomalo “kraduckali” neku mjesavinu podbjela i duhana od rahmetli djede i “diminjali ” na nasim balvanima. Imali smo zajednicku tabakeru i svaku cigaretu polovili.

 

Bio je izuzetno hrabar tako da je i prije nego sto je i potuno ozdravio od prvog ranjavanja vratio se svojim obavezama u Armiji. Adem je zaista bio pravi bosanski GAZIJA.

 

P.S. Ja stvarno nemam dara za pisanje ali prije mjesec dana bio sam u Ribiocu na jednoj dzenazi i obidjoh Ademov mezar i obecah da cu ga se makar sjetiti jednom godisnje sa par recenica. Sjetite se i vi braco bosanskih gazija i pricajte svojoj djeci o njima. Bar toliko smo im duzni !!!!!

 

 

 

Komentariši