Sneg je opet Snezanaaaa, a ono pada li pada.
Insan kad pocne stariti jal je vec ostario, predosjeca promjenu have.
Eh tako i ja jutros kad se probudih, sav nikakav, ko zguzvan.
Srcem onu jutarnju kahvu sa mojim babom a nit romorimo nit govorimo, nako ko napobaska da sjedimo.
Pogledam kroz pendjer a ono kisa pada li pada. Petak je valja se obrijati i pripremiti za Dzumu. Kako si ti spavo, veli babo izmedju srkanja one kahve. Vala nikako, zavikah odbijajuci dim, uso sejtan pod kozu pa neda oka sklopiti.
Vala i ja, zavika on. Nesta mi se natavrljalo, svu noc sam mislio o onoj Fatminoj sceri. Neki dan kad ti bijah u Rogatici sretoh Ramiza poslije Dzume pa mi prica da je bio kod Vezire, kaze mi da jedva devera i namice dan na dan.
Dvoje djece Bogme pomale, niko ne radi, nemaju nikaka primanja pa eto deveraju kako znaju i umiju. Kako joj cojek umrije jadnica namice kako zna i umije.
Vala kad budes horan da nam je malo otici i vidjeti i nju i djecu, samo mi kazi kad stjednes da sta kupim i ponesem him, veli on. Srcem onu kahvu , odbijam dimove one Drine jedine i poceh misliti o Veziri, sceri babine teticne.
Utom ce i moj Edib, probudila ga kisa pa ko malo poranio a ono deset sati. Sta si to ti taki, pita me. Kakav, uzvratih, ma ko nakav podbuho koda nisi spavo. Bezbeli te misli lome. Ustadoh pristavih mu kahvu dok on zavrsi u kupatilu.
Hajde dok ti popijes kahvu ja cu se obrijati pa da idemo u prodavnicu, valja nam se malo namiriti.
Iduci u prodavnicu ukratko mu prepricah razgovor moj i dedin i prifatismo se kolica, jedna ja a druga Edo, krenusmo od brasna i ulja. Brzo pouzimasmo ono sto smo planirali, potrpasmo u auto i krenusmo kuci uzeti abdest i dedu i pravac dzamija.
Snijeg vec uveliko pada. Iz one kise predje u snijeg al nije vazno, kontam, na autu su sve cetiri zimske gume, gabeljace on.
Poslije dzume ispricasmo dedi nas nijet i krenusmo prema Hadzicima. Bogami kako masismo Ilidzu snijeg sve jaci i jaci. Sretosmo i dvije grtalice iz pravca Hadzica.
Stigosmo s hajrom na nase odrediste, izgrlismo se i izljubismo s nasim domacinima i udjosmo u toplu sobu. Nalozila vatru pa pravo ugodno sjediti. Vezira i ja smo se vidjeli prije desetak godina, nedugo po mom povratku iz Njemacke. Bila je ona na tehvidu kad mi je mama a potom i Munira umrla al neznam progovorismo li i jednu osim onog rodbinskog zagrljaja.
Razgledam po onoj sobi, sve lijepo cisto zategnuto, vidi se da je to zena domacica. Pita jesmo li za caj, vidim jedna serpica stoji na sporetu. Ja bih vala radije kahvu, rekoh a ona ko ne zna sta ce i zaplaka. Bogami vam kahve nemam, evo ima caja, ja brala trave po livadama.
Naisaretih Edibu i Vezirinoj sceri Nermani da izadje. Ona vise cura sesnes joj godina, zavrsila osnovnu i nije dalje mogla, nema se.
Iznesosmo ono brasno i pakete iz auta i u kucu. E onda je bila jeza slusati plac i jedne i druge i blagosiljanje. Gledam babu a u njeg se brada trese i oci pune suza. I meni se nesta skupilo pa hoce da me ugusi, ama ne mogu daha da uzmem. Popih malo vode, kanu nekoliko suza i ponovo pocesmo pricati al sad uz kahvu razgovorusu. Sina joj i nevidjosmo, otiso u skolu dole u Hadzice pa kaze da se vraca tek u aksam.
Popismo kahvu jos malo popricasmo i valja ici, snijeg pada li pada. Izgrli smo se i izljubismo sa nasom familijom i put Sarajeva. Edib nalozio u autu i polahko vozi a mene naka radost obuzela, disem punim plucima. Nema onog jutrosnjeg cembera da me gusi. Stigosmo kuci eto pred sami aksam.
Ne rekoh, i moj babo dok se vozismo ne znam ni koliko puta nas je blagosiljo sto mu zelju ispunismo i sto vidje svoju rodbinu. Moja djeco veli on, godine su stigle, pritiscu me. Ko zna sutra jal biti jal nebiti. Samo uzivaj dragi nas babo i dedo i ziv ti nama bio jos puno godina u zdravlju.
Eto, to bi danasnja moja prica, pa ko navrati da ima sta i procitati.
Selamim vas sviju.