Ne mogu i neću moći nikad poštovati tako nešto bolesno i monstruozno kao što je ta umjetna tvorevina “Republika srpska”. (srećom, moderna medicina napreduje iz dana u dan, nadati se da će lijek i za ovu tešku boleštinu uskoro ugledati svjetlost dana). Ne mogu je prihvatiti kao svoju, jer mi nedostaju moja Edna i Edvin, moj Nizo, Irfan, Čarapa, Milanko, Gordan i Rizo, Huzeir i Jovan, Zvonko, Miro, moji Slavko i Adnan i još mnogi znani i neznani, ubijeni, nestali i rastjerani na sve strane svijeta, samo da bi “odabrani” mogli živjeti pod tom mrskom zastavom.
Kad sam već počeo sa pisanjem, čestitaću Vam od srca i krsnu slavu koju slavite, kao što i mojim prijateljima iskreno čestitam Bajrame, Uskrse, Božiće i ostale vjerske blagdane. I rođendan ću Vam čestitati i Valentinovo i dan vjenčanja i 1. maj. Sve ću Vam čestitati i poželjeti najbolje, ali jedno ne:
Ne mogu Vam čestitati ovaj 9. januar, jer ne bi bilo ni iskreno, niti od srca. A i grijeh bi bilo uputiti čestitke bilo kom poštenom i čestitom građaninu Bosne i Hercegovine, na jednom tako sramnom datumu.
Ne mogu i neću Vam čestitati, jer :
– ta monstruozna tvorevina je nastala na genocidu, progonima, zločinima, silovanjima, mučenjima, zastrašivanjima, stvarana je na kostima i potocima nedužno prolivene krvi.
– jer je nastala u glavama mentalnih bolesnika Dobrice Ćosića i Slobodana Miloševića
– jer je ostvarena zlodjelima ratnih zločinaca Plavšićke, Karadžića, Krajišnika, Mladića
– ne mogu i neću moći nikad poštovati tako nešto bolesno i monstruozno kao što je ta umjetna tvorevina “Republika srpska”. (srećom, moderna medicina napreduje iz dana u dan, nadati se da će lijek i za ovu tešku boleštinu uskoro ugledati svjetlost dana).
– ne mogu je prihvatiti kao svoju, jer mi nedostaju moja Edna i Edvin, moj Nizo, Irfan, Čarapa, Milanko, Gordan i Rizo, Huzeir i Jovan, Zvonko, Miro, moji Slavko i Adnan i još mnogi znani i neznani, ubijeni, nestali i rastjerani na sve strane svijeta, samo da bi “odabrani” mogli živjeti pod tom mrskom zastavom.
Volim i taj komad moje Bosne i Hercegovine kao sebe samoga, volim moj rodni grad Banja Luku, moj Prijedor i Ljubiju, Laktaše (gdje sam u djetinjstvu provodio dane na bazenu), ali ne mogu voljeti niti poštovati tu lažnu tvorevinu, gdje se ne poštuju ni osnovna ljudska i građanska prava, prava na slobodu kretanja, mišljenja, govora, sloboda okupljanja i udruživanja.
Mogao bih ja i dalje nabrajati, zašto Vam ne mogu čestitati 9. januar, ali neću da Vam kvarim blagdansko raspoloženje. Rado bih Vam poklonio i cvijeće, ali čitam, alergični ste na “proljeća” i na proljetno cvijeće. Zato Vam darujem pjesmu “Pogledaj dom svoj anđele”.
P.S. Vama, kao sposobnom poslovnom čovjeku i investitoru, predlažem da dio teško stečenog imetka uložite u renoviranje i modernizaciju KPZ Tunjice. To se, inače, zove “ulaganje u budućnost”.
Još jednom, svako dobro i dug život, Vaš
Anto Tomić
(Tekst objavljen u BH Magazinu)