Vikend u Rogatici – prica treca

Broj pregleda: 167

I evo nas po mraku pravo sa Herina Dola stigosmo u Rogaticu na sijelo kod nasih Ajanovica.
Jutros iz Lepenice, u Kozice, pa u Kukavice, poslije na Herin Doo i evo nas u Podljun…

Vikend u Rogatici (prica treca)

Sijelo i piknik u Rogatici

Subota 14 i nedjelja 15 juli 2012

I evo nas po mraku pravo sa Herina Dola stigosmo u Rogaticu na sijelo kod nasih Ajanovica.
Jutros iz Lepenice, u Kozice, pa u Kukavice, poslije na Herin Doo i evo nas u Podljun…

Cim izlazimo iz auta cuje se graja odozdo iz Ajanovica basce, tacnije od Aidinog ljetnikovca. I ne samo od ljetnikovca vec se cuje djecija vika iz mraka sa svih bascanskih coskova. Boze da li se meni ovo prividja il sam se stvarno vratio dvije decenije unazad. Carolija, sta li ?
Nije, Bogami je ovo stvarnost.

Brzo napravih par slika sa terase dok jos vidim ljepotu rogatickih insana, dok nije nestala.
Polahko silazimo i odmah na meraji za prvim stolovima sjedi omladina, ona mladja nasa rogaticka raja sto su tek mladi tinejdjeri i jos djeca bili onog zlog vremena kada smo ni krivi ni duzni krvavim cetnickim kamama ubijani i istjerani iz naseg grada, sa nasih ognjista.
A ona djecica sto se cuju iz coskova basce su njihova djeca. Pomalo cudan osjecaj, film isjecen za dvadesetak godina, pa umjesto one omladine sada vidis tridestogodisnju raju i njihovu djecu.

Lijepo, ljepota i snaga Bozija.

Dalje sve redom poznata i draga lica, nasa Rogaticka.
Sa svima se lijepo selamimo, pitamo za zdravlje, najmilije i staru raju.
Tu su i oni malo stariji vec odavno nasi penzioneri. Veliki nas je broj za dugim, jedan dodrugog u L poredanim hastalima. Mnoge nisam vidio dvije decenije pa je time moja radost jos veca…

Tu je i nasa domacica Aida, uvijek vesela, raspolozena i spremna za sve sto je vezano za nasu raju i nas rodni grad. U Ajanovica bascu svrati veliki broj Rogaticana koji dodju u nasu Rogaticu.

Necu puno o Aidi ali moram reci da se ona samoinicijativno i svakodnevno zauzima da nasa mezarja budu uredjena preko citave godine. Necu puno ni o ljepoti Ajanovica basce i Aidinog cvijetnjacima uredjenog ljetnikovca, imaju slike pa pogledajte…

Dok smo mi sijelili, gore na ulici se pored djece okupio i veliki broj nase omladine. Odnekud se nadjose i lopte pa se tu vece Podljun vratio u ona stara, nekadasnja lijepa vremena. Nekako je bas sve izgledalo ko nekad jer su i duse nas prisutnih bile ispunjene bas nekadasnjim lijepim osjecajem. Nekadasnjim vremenima kad nismo imali briga.

Sijelili smo do u neka doba muhabeteci i pjevajuci pjesme uz gitaru nasih kantautora Brace i Zene.
Narode nas Rogaticki hvala vam za ovo lijepo i ugodno sijelo.
A nas narod kaze:
Sve sto je lijepo bilo red bi bio da se i ponovi, ako Bog da…

Sutradan nismo bas ni poranili ko sto smo bili planirali. Nismo ni mogli kad smo u Lepenici legli tek u neka doba, u sitne sate rekli bi a valjalo je i doruckovati sa Ademova rostilja.

I tu negdje oko podne stigosmo na Sokolovinu gore iznad Podhrida kod nasih Mehmedovica.
U dogovoru sa Aidom ranije sam ja kontaktiro Ruleta pitajuci ga da nam daa njihovu bascu sa vocnjakom na raspolaganje. Bili smo planirali da se narod razmjesti onako po hladovinama ispod vocki medjutim ispalo je drugacije i puno bolje.
Rule je vec bio postavio cardak na zeleni iznad kuce a stolove i stolice na betonskoj ploci ispred kuce, gledajuci na samu Rogaticu.
Slobodno smijem reci da je odatle najljepsi pogled i da se cijela Rogatica najbolje vidi. Imas osjecaj da ako bi samo zakoracio bio bi na dzadi ispred robne kuce. Nemozes se nagledati Carsije.
Mada sam ja pito Ruleta samo za bascu i da nam da razanj na kom cemo okrenuti janjca, on je spremio sve od rostilja pa do raznosokovnih pica…

Naravno sve za teferic je bila ranije pripremila Aida pa sad imadosmo svega daleko vise nego sto je bilo potrebno.
Bio je narucen i janjac u Rogatici ali smo tu izvisili pa je moja poruka svima da ako idu za Rogaticu ponesu sve potrebno sa sobom ili da unaprijed obezbijede kod nasih povratnika. Tako nam u pomoc priskocise i dvojica nasih Pavica juniora i zacas odletise kombijem do Brcigova odakle se vratise sa janjscem sredjenim za razanj. Hvala im bas velika.
A tek Rabija, Ruletova majka tj. udova naseg Fahre rahmetli. Ja ono u zivotu nisam vidio. Isli smo moja Esma i ja kod njih i u Visoko gdje smo domacinski docekani ali ovo u Rogatici se neda opisati.
Rabija citav dan vesela i raspolozena i toliko obradovana da se ovo druzenje Rogaticana desava bas kod nje kuci. Kazem ja njoj da je lokacija izabrana bas zbog najljepseg pogleda na nas rodni grad. Aktivna je Rabija bila citav dan oko priprema svega i pogoscavanja nase raje. Kazem ja vama da je to tesko opisati.

Rekla nam je jos da iduce godine hoce ona sama da sve obezbijedi i pocasti narod. Morali smo joj obecati. I uz pripremanje i sluzenje je stigla da nam isprica mnoge dogodovstine iz zivota nje i njenog rahmetli Fahre. Pisano je o njima dvome na ovoj nasoj lijepoj stranici ali bi vrijedilo jednom sve to sabrati u jednu njihovu zajednicku monografiju. Ako Bog da…
Tefericili smo vazdan, druzeci se, muhabeteci i sejreci nasu Carsiju.
U neko doba smo se polahko i nerado poceli razilaziti jer je vikend na izmaku i veci nas mora nazad prema Sarajevu a mi kuci u Hadzice…

Milina oko srca mi i sada dok pisem ovu pricu a i uvijek kada razmisljam o tom lijepo provedenom vikencu u nasoj Rogatici.
Rajo, narode od srca vam hvala svima kad smo omogucili jedni drugima da se sretnemo i druzimo ko nekad… Volimo vas i do sledeceg druzenja u nasem rodnom gradu… ako Bog da…