Sljivovica. Igramo jamba, Behadil i ja, u cosku sobe Abidaga spava kao top, u uglu ispod prozora na krevetu lezi Baja, gleda u jednu tacku, sinoc B pricao pricu kako nije bas veselo ovima sto su im mlade zene a otisle negdje u nepoznat kraj, pa valjda reda kockice.
Na sred sobe sjedi H, skinuo kosulju i gleda da nema baja, Selim opet cackao pec, moramo otvoriti vrata, na krevetu do nas sjedi Mujo, malo ga popustio cir, nesto crta na papiricima, pa pola baci a pola negdje sklanja, valjda zaboravio kako kula izgleda. Grupa radoznalih stoji na ulaznim vratima barake nesto gunjdjaju, psuju i pljuju. Pitam sta je momci? “Dodji da vidis”.
Susjedna Baraka otvorena. Na hodniku stoji S i jedan policajac, koji je ranije nekad bio tu na duznosti. Covjek se uvijek lakse prisjeti tih ekstrema nego normalnih ljudi, prodefilovalo je ovuda mnogo njih, ali njega se sjecam jer je na mene ostavio utisak carsijskog primitivca, provokatora, heroja kad je u coporu, ili kad mu neko cuva ledja. Buco, ovaj put u trenerci, jedva je navukao na trbuh, gornji dio nije ni zakopcao, ne bi rekao da se brije a ima prilicno godina, na nogama mu bijele tene, iste one sto smo i mi dobili iz humanitarne. S, nisam imao priliku upoznati, a poznavao sam mu roditelje i djedu i nenu. Naoci prosjecan momak. Tih i neupadljiv, mozda pomalo i stidan, rijetko ga i ovdje vidjam, nije od onih sto trce za slikarima. Nesto mu ovaj buco u trnerci prica i spominje transporter, a onda pocinju udarci, nogama rukama, S, stoji ne reaguje ne pada, gleda ga onako u oci i trpi. Gledali smo to neko vrijema a onda nas je policajac otjerao sa vrata, pa ne znam kraj ali sam sledeceg dana vidio da je S u stroju za rucak.
U to vrijeme tuce su ipak bile rijetke pa sam se poceo zanimati sta je razlog i zasto pominje transporter, i otprilike dosao do price da je neki njegov jaro, polupijan mobilisan, u nekoj kafani negdje u Srbiji, odveden u lokalnu crkvu da ga pop blagoslovi, dali mu opremu i onda ga poslali na Zepu da se otrijezni i da tamo brani srpstvo. Vjerovatno su mu ovi sto su ga mobilisali dali i transporter pa je negdje izmedju Laza i Brezove Ravni naletio na S, a onda, transporter otisao u staro gvozdje a njegov jaran u plasticnoj vreci vracen u svoje mjesto, onom istom popu da mu odrzi poslednji govor i da ga proglasi herojem.
Ne znam da li je ovo istina, ni kako je Buco saznao da je bas S to uradio, ali znam da je od svojih kolega koji su bili na duznosti dobio pola sata da u civilnoj odjeci udje u prostorije i da se osveti tom S koji je eto nasao hrabrosti da njegovog jarana i njegov transporter zaustavi na ulazu u Zepu, a mogao je mirne duse da je sisao dolje u njeg staviti koju kantu rakije, mozda i koje auto uvrnuti, nesto od tehnike, pa i koji zlatni zub. Mogli su to piti u toj lokalnoj kafani i hvaliti se kako su potamanili balije , tamo u nekim brdima. To im sve obatali ovaj nesretni S pa mu se valja osvetiti, onako javno, da svi vide kako to on Buco strucno radi.
Sve sto vise citam i slusam o ovim desavanjima dolazim do zakljucka da je pljacka bila glavna motivacija ovih ”heroja”, mnogo vaznija i od samih nacionalnih interesa.