Neretvanski Rafting – ROGATICA.COM

Broj pregleda: 173

Neretvanski Rafting

Konjic, nedjelja 08 juli 2012

Nece ovo biti prica o neninom mlinu sa Varosista koju poodavno zagovaramo ja i moj ahbab Enes Ajnadzic. Bice i to u skorije vrijeme a za danas rjecito-slikovita prica sa naseg prosloljetosnjeg druzenja na planinskoj ljepotici rijeci Neretvi. I to ne na onom donjem dijelu gdje je uhvacena u akumulativna jezera raznih hidrocentrala od Jablanice do Mostara vec onog dijela gore iznad Konjica gdje je cas plahovita i neukrotiva, cas mirna i ko ogledalo ravna…

Stigo je Ajnadzic to jutro kod nas u Hadzice. Zateko nas je kako sjedimo na meraji ispred kuce a i kahva je cekala jos samo njega pa da provri. Popismo uz muhabetli raspolozenje, onako bez srkleta pa kad bi vrijeme potrpasmo se i krenusmo prema Brdjanima dole povrh Konjica kod nasih Halilovica. Ja sam se vec ranije ujutro pobrino za logistiku tj. ice i pice a i badzan Kemo je odradio svoj dio posla.

Pobrino se da nas camac sa svim pratecim rekvizitima ceka gore iznad Glavaticeva povrh Borackog jezera a obezbijedio je i dobrog momka, vrsnog camdziju i jos boljeg rostiljdziju. Sve to u jednoj osobi a kasnije saznadoh i planinara Sanjina, pa onda nemoze biti da nam nebude lijep i kako treba dan. Badzan je to onako na svoj nacin pa smo izbjegli organizovanost nego da se provedemo bas onako kako nama bude cejf.

Bez hice i srkleta. Poslije uobicajene ceremonije u Brdjanima krenusmo za Konjic gdje trebamo pokupiti Mumeta sa posla da vrati auto i da dodje po nas na odredjeno mjesto. U koliko sati javicemo mu na vrijeme. Dok cekamo Mumeta iskoristismo ja i Ajnadzic te skoknusmo malo do obnovljene konjicke cuprije koja spaja dvije Neretvanske obale… Evo nas penjemo se uzbrdnim krivinama prema Borackom jezeru. Iznenadjujuce koliko je jak saobracaj pa je tu i nekoliko autobusa. Poso narod na kupanje i uzivanje a cesta nije bas posiroka pa se valja ponegdje i mimoilaziti. Hele proputovasmo dvadeset i koji kilometer, ostade nam i Boracko sa desne strane a mi odosmo dalje gore prema Glavaticevu. Ko nije cuo za Glavaticevsku pastrmku…

Spustismo se polaznom mjestu ovog naseg Neretvanskog raftinga. Upoznasmo se sa nasim camdzijom Sanjinom i odmah se bacismo na oblacenje kupace odjece kao i prsluka za spasavanje. Nas camdzija se odmah dao na poso objasnjavajuci nam sta i kako i dajuci nam korisne savjete. Posebno se pobrino o maloj raji i profesionalno pripremio i njih i nas za predstojecu avanturisticku uzivanciju. Vrelina i jes ali nas opali hladnoca studene Neretve kada zagazismo prema camcu koji je vec bio na jednom razljevu gdje voda nije ni duboka ni brza.

Camac se vec nalazio na sredini rijeke. Zaplovismo niz prve brzace uz odusevljenje svih i galamu mladjarije. Mene uhvati onaj lijepi osjecaj kad mi je bas lijepo i kad uzivam gledajuci radost i obradovanost drugih. Ajnadzic koda je znao pa je zabiljezio i taj momenat Napitke i pica smo poredali unutar camca, okolo, i zacas su bili neretvanski studeni.

Mislio sam da sam pripremio previse toga ali se pokazalo koliko god da poneses nije previse, iscrpi voda. Spustali smo se niz brzace pa opet lagano i bez veslanja plovili mirnim dijelovima uz cesto zaustavljanje zbog kupanja i skakanja sa raznih stijena. Trajalo je satima pa smo i ogladnili bas u pravo vrijeme kada je nas camdzija reko da cemo praviti pauzu za rucak. Ukaza se veliko drustvo razne raje na pjescanoj plazi na kojoj su bili pripremljeni ozidani kamenom rostilji i napravljene klupe i stolovi onako od drveta da se uklapa u sacuvanu prirodnu ljepotu. Uzivali smo kupajuci se i suncajuci cekajuci da rostiljski rucak bude gotov.

Pomalo se iznenadjujem koliki broj camaca proplovljava pored nas niz Neretvu. Sta je ovo jel citava Bosna danas na Neretvi. Nije samo Bosna, ima i brace Arapa… Poslije rucka i dobrog izlezavajuceg odmora krenusmo dalje. Provimo Neretvom i svako malo vidis pri obali camac a narod maksimalno uziva. Dobacujemo jedni drugima i salimo se na razne nacine. Poseban ugodjaj sam dozivio ploveci pored razljeva gdje se ulijeva Bjelasnicka Rakitnica u Neretvu. Dosta puta smo bili gore i na Rakitnici, kako samoj, tako i nad njenim dubokim kanjonom…

Tesko bi bilo dalje pisati o ovim nasim Bosansko-Hercegovackim prirodnim ljepotama zato u nastavku pogledajte slike i par kratkih video zapisa sa naseg druzenja. A mi smo to kasno popodne i u Brdjanima a i pijuci kahvu kod nas na meraji u Hadzicima govorili da ovo treba svake godine ponoviti.

I hocemo, ako Bog da…