Besima sam znao jos od prvih skolskih dana ali nase druzenje je pocelo tamo negdje u drugoj polovici sedamdesetih godina. Imali smo istu pasiju, volili smo druzenje kroz pohode u prirodu.
Medju prvima smo bili prilikom ponovnog podizanja odreda izvidjaca u nasoj Rogi a i planinarskog drustva…
Rogaticki Motori (kazivanje 3)
Sjecanje na Besima Begica
Dobih ovu dole poruku od mog jarana (dopisnika sa lica mjesta ove nase rogatica.com) pa odmah odlucih da otvorim dusu i pustim da iz nje izadje moje sjecanje na naseg rahmetli Besima…
Dragi moj jarane
Šaljem ti slike mezara našeg rahmetli jarana Besima.S obzirom da će vrlo brzo godišnjica njegove smrti 20 februar,ja bih te zamolio ako možeš da napišeš par rečenica kao sjećanje, o našem jaranu,izvidžaču,planinaru i Zlatnom Ljiljanu….
Selam tebi i tvojima pa se čujemo.
Dijete sa dzade.
Volim ovako da pocnem ovo sjecanje na naseg rahmetli Beska.
Rodjen kao sin jedinjak u roditelja majke Fatime i oca Muje koji su zivjeli na onom mjestu gdje se sastaju Toplik i Glavna ulica, tacnije u jednom od stanova iznad Minimarketa ili ranije Hajrine prodavnice.
Majka Fatima je radila kao kurir u trgovackom preduzecu Promet u nasoj Rogi a otac Mujo je bio zaposlen u rogatickoj Klaonici.
Mujo veseljak covjek, miran i uvijek sa osmijehom na licu…
Fatima razgovjetna, jako pametna i odvazna zena i sama heroj ove zadnje agresije na nas. Svoju hrabrost je iskazala na samom nasrtaju dusmana na nas rodni grad kada je krenula da izvuce tijelo rahmetli Paje koji je poginuo u bolnickom parku. Kazu da je bio kreno da unisti agresorsko oklopno vozilo, vjerovatno tenk. Po nekima kreno je Paja sa flasom benzina…
Nista cudno jer smo napadnuti dojucerasnjim komsijama potpomognutim jna silom i ostalom bratijom im od tamo preko Drine.
Morali smo se u prvim danima braniti onako goloruki kako smo i cime stizali…
Besima sam znao jos od prvih skolskih dana ali nase druzenje je pocelo tamo negdje u drugoj polovici sedamdesetih godina. Imali smo istu pasiju, volili smo druzenje kroz pohode u prirodu.
Medju prvima smo bili prilikom ponovnog podizanja odreda izvidjaca u nasoj Rogi a i planinarskog drustva, Bogami.
Neka mi nezamjere ostali nasi drugovi sto ih nepominjem jer ovu pricu posvetih samo nasem rahmetli izvidjacu.
Provodismo prve sastanke u podrumu one gore skole, kasnije dobismo prostorije u podrumu suda koje pocesmo opremati polahko. Za sredstva se snalazismo svakako. Nesto nam je pripadalo od opstine sto je davano za sport i ostala drustva, slasmo dopise firmama koje nam dodjeljivase novcana a Bogami i materijalna srestva (satore, cebadi, kreveta…).
Nebijase bas dovoljno pa izbacismo i one tone sitnog ili ti otpada od cumura iz one jedne prostorije gdje otvorismo prvi kafic u gradu. Nazvasmo ga Atomsko Skloniste.
Sve plafone prostorija odreda uradismo skoljkama od jaja…
Naucismo azimute, skice, itinerere, profile terena, azimute… pa krenusmo po takmicenjima.
Besim je bio tankovijast, njezan, isto tako tankovijastih dugih prstiju na rukama. Kad bi neko imo takve prste govorilo se ima “gospodske ruke”. Nosio je prsten cini mi se na kaziprstu (malo neuobicajeno) a izmedju kaziprsta i palca na onoj meksini imo je istetoviran pis (peace). Onako neupadljivo ali je govorio sve o onima koji su volili taj symbol mira.
Vodimo ljubav a ne rat, znacilo je to kod nas tada. Malo mladji od Hipi generacije ali smo bili na tom putu…
Na nogama gojzerice smedje, pravo dobre, poskupe i mogle su se kupiti samo u Planici. Izrazito uske farmerice, isto tako teksas jakna i crna kozna. Preko ramena tasna, komandirka.
Kosa crna ko ugarak sa repovima do rameena.
Za krompir bi uvijek govorio kompir, bez slova r, tako volio. Mene zvao Krelac, i to samo on.
Zasto, ni danas tacno neznam ili mozda zato sto sam volio za vrijeme nasih odmaranja traziti rupe od cvrcaka izvlaceci ih iz njih sa podebljom slamkom vukuci je gore dole.
Jedne prilike na pripremnom ili republickom takmicenju kod nas u Rogi (nesjecam se tacno) zadesismo se nas petorica u Kovanju tu negdje blizu Ciglane. Uglavnom je on u tim slucajevima imo busolu u rukama. Trebalo je skinuti azimute da bi mogli odrediti sledecu kontrolnu tacku. Trazili smo poravno mjesto kad neko zavika, eno starog sporeta. Idealan za topografsku kartu razastrijeti na njemu. Sva petorica se obradovasmo i u momentu svi zanijemismo. Istovremeno se prolomi smijeh iz nasih grla. Smijali smo se ko ludi.
Busola i zeljezo nemogu zajedno jer magnet na vrhu igle onda nemoze odrediti sjever ili u nasoj prilici ugao u stepenima koji nam je trebao. Igla se u tom slucaju vrti ko luda…
Ovdje pocinje dio sjecanja o kom najradije nebih piso ali moram jer je tako bilo, zivotna istina.
Bio je zaljubljen u svoju dragu isto ko i ona u njega. Zabavljali se dugi niz godina, jos od samog pocetka osamdesetih. Lijepo ih bilo vidjeti a i odgovarali jedno drugome, ko medovi slatki.
Jedini problem koji im se stavio na put je taj sto je njegova draga pripadala onom drugom narodu koji nas je pobio i protjerao iz naseg grada.
Sta se i kako odigralo neznam tacno ali su se njih dvoje rastali. Nju su poslali njeni fameliji tamo negdje daleko a on je dospio u Gorazde sa ostalim nasim narodom i rajom.
Odmah je stao ponosno i prkosno na branik nase domovine stiteci nasa dobra i nasu nejac Bosnjacku od krvolocnih nemani. Bio je hrabar, odvazan i isao je tamo gdje su samo najhrabrijii smjeli. Od onog njeznog, dobre i neiskvarene duse insana posto je covjek beton…
Ranjavan je par puta od cega zadnji put na Banj Stijeni. Dobro ga strefilo tako da se godinama borio za ozdravljenje.
Dragi Besime dobio si sve bitke protiv neprijatelja krvolocnog, odbranili smo nase postojanje i nasu Bosnu, ponosnu… ali ovu drugu bitku je izgubilo tvoje tijelo i pored tvoje velike borbe i ljubavi prema tvojim najmilijim.
Preselio si prije tacno 7 godina, 20.02. 2006 godine
Iza tebe je ostala tvoja supruga, tvoj sin Jasmin i mi tvoja raja… da tebe i druge nase gazije nedamo zaboravu.
Dok disemo mi i vi zivite sa nama…
Rahmet ti dusi izvidjacu, hvala ti za sva nasa druzenja po bosanskim vrletima… i u nasoj Rogi…
Ell Fatiha
“Zlatni ljiljan” sa istočne granice BiH
Heroji Bosne i Hercegovine 1992 – 1995
Mezar rahmetli Besima
Tri ljiljana zlatna – Besim rahmetli u narandzastoj majici
Insert iz filma: Kosa (hair)
Hair – Let the Sunshine In
