Uskoro ce se navrsiti dvije godine od preseljena naseg Brace na bolji svijet. Vrijeme neumitno prolazi a sjecanja ostaju. Ostaju tako dugo koliko dugo zive oni koji pamte ono sto se ne smije zaboraviti. Zato je na nama koji to pamtimo duznost da to ovjekovjecimo pisanim dokumentima koji ce ostati jos dugo iza nas. Plemeniti ljudi i njihova dobra djela se ne smiju zaboraviti. Zaboravimo li to izbrisacemo cinjenice i svjedocanstva o nasem postojanju.
Dugo vec razmisljam da napisem ovo sjecanje jer postoji uvijek strah od te odgovornosti da se mozda nesto ne zaboravi , da se mozda ne kaze nesto sto je veoma vazno. U jednom ovako kratkom tekstu je tesko napisati sve. Za ono sto je nas Braco ucinio bi bilo malo jedna citava knjiga. Zato se necu opterecivati sa tim. Ne zelim se opterecivati ni sa biografskim podacima koji obicno idu uz ovakve tekstove. Ovdje zelim istaci onu ljudsku stranu koja je kod Brace bila posebno izrazena. Zelim iznijeti moja zapazanja koja su nastala iz kontakta sa njim. To je moje vidjenje, moj osjecaj. Mozda cu se negdje i prevariti, ali to je moje i neka se meni pripise na odgovornost.
Bracu mogu svrstati u moju generaciju jer je bio mladji samo godinu dana od mene. Poznajemo se otkako postojimo. Svako je imao svoj put, svoju raju i svoj zivot. Nije bilo puno dodira u nasim svjetovima ali tamo gdje smo se sreli ostalo je samo dobro iza tih susreta. Zbog toga ne zelim nijedan taj trenutak zaboraviti jer je svaki vrijedan paznje.
Kod Brace je bila posebno istaknuta jedna osobina koja je davala poseban karakter njegovoj licnosti. Spremnost da pomogne drugima je bila toliko izrazena da se granicila sa nevjerovatnim. U svemu tome on je najmanje mislio na sebe. Bio je svjestan svoje bolesti ali za sebe nije imao vremena. Nije imao vremena da se posveti sebi jer je uvijek na prvo mjesto stavljao prvo druge, polazeci od svoje blize porodice , prijatelja pa i svih Rogaticana. Bas tako kako sam poredao.
Porodica mu je bila vazna iznad svega. Poslije prerane smrti njegove jedine sestre , rahmetli Aide pokusavao je i velikim dijelom uspjevao nadomjestiti njenu ljubav prema njenoj djeci, Edi i Tei. Nije ih ni po cemu razdvajao od svoje djece.
Posebna prica u njegovom zivotu su Rogatica i njeni gradjani. Ljubav prema svom rodnom gradu i njenim gradjanima je bila nesto posebno i tesko opisivo, pa ako hocete i razumljivo. Jednostavno, on se bio potpuno predao tome. Dobrim djelom je za tu ljubav zrtvovao puno vremena koje bi inace proveo sa porodicom. Bio je skoro svaki vikend u Rogatici , u svojoj porodicnoj kuci koju je polagano obnavljao od ratnih ostecenja i nastojao da joj vrati nekadasnji izgled iz onih sretnih i lijepih vreemena. Mozda je to bila i nostalgija ali sada to vise nije bitno jer iz toga su se iznjedrila samo dobra djela koja ce, nadam se, Braci biti pripisana onda kada se bude vagalo sta smo to za naseg vijeka na ovom dunjaluku ucinili.
Posebno su ga voljeli povratnici u Rogaticu. Svojom pojavom je on izazivao osmjeh na njihovim napacenim i jos uvijek prestrasenim pogledima. Pomagao im je i moralno i materijalno. Bodrio da istraju u tim teskim vremenima. Obisao je svaki povratnicki prag, raspitivao se za probleme i pomagao gdje je mogao i koliko je mogao. Dakle Braci nije bilo vazno sta ko misli o njemu i njegovim djelima. Dok su drugi raspravljali i svadjali se on je radio u sjeni. Nije mu bilo vazno da li ce biti objelodanjeno to sto on radi. Njemu je bilo vazno da pomogne i zbog toga je ostao u sjecanju posebno kod ljudi kojima je pomogao ali i kod onih koji su bili zadivljeni njegovim radom i instiktivno se ukljucivali u ono sto je on radio.
Rogatica.com je rogaticki portal koji je izmedju ostalog svojim djelovanjem nastojao pomoci Rogaticanima u nevolji. Braco je bio clan ovog portala ali nikada se nije isticao nekim prevelikim pisanjem na njemu. On je cinio takva djela da je rogatica.com pisala o njemu. Mnogo humanitarnih akcija je provedeno zajednickim radom Brace i rogatica.com. Slike koje vidite dole su samo djelic onog sto je on ucinio zajedno sa nama. Mnogo je vise onog sto nije ni dokumentovano. Kako dokumentovati radost mojih , rahmetli tetke i tetka, Eminagic Dzevada i Hajre , povratnika u Podhrid, kada pricaju o njemu. Kada ga vide da ide prema njima otme se osmjeh uz rijeci: “Eto nama naseg Brace”. Koliko topline samo ima u tim rijecima i tim osjecajima a tako su ga dozivljavali svi rogaticki povratnici. Obicno bi se pojavljivao sa alatom i navracao usput, krenuvsi Zahrid na nase rogaticko mezarje. Sate i sate je provodio uredjujuci ga. Organizovao je akcije i u svakoj davao svoj veliki licni doprinos.
Koliko je samo pomoci skupio za ove ljude, stipendija za djecu nasih heroja, za IZ Rogatica koja je u pocetku pa i sada jedina koja se ozbiljnije bavi ovim ljudima ostavljenim i od drzave i od onih koji su postali zaslijepljeni vlascu, kako u Rogatici tako i u citavoj nam BiH.
Oni koji su bili zajedno sa nama i sa Bracom sjecaju se svega a za one koji o tome malo znaju postavicu samo mali dio linkova i slika o akcijama kojima je Braco svojim djelovanjem davao ozbiljnost i garanciju za uspjeh.
Neka nam ovi linkovi i slike posluze da se sjetimo naseg Brace koji je vec odavno bio svjestan vrijednosti na ovom dunjaluku i sve je cinio da te vrijednosti dodju do izrazaja. Davno je on shvatio da je njegovo samo ono sto dadne drugima, da kad podjemo na bolji svijet necemo nista ponijeti sa sobom osim onog sto smo dali drugima u vidu dobrih djela. Bio je duboko svjestan svojih korijena i znao je gdje pripada i zato je pomagao rogaticku IZ iako nije bio potpuno posvecen vjeri ali je za vjernike uvijek bio tu.
Meni ce ostati duboko u sjecanju svaki nas provedeni zajednicki trenutak, telefonski kontakt i kontakt preko nase stranice. Necu zaboraviti ni posjetu njemu u Energoinvestu 2007. godine kada mi je posudio rogaticko izdanje monograafije iz 1966. godine. Bio je na celu mlade ekipe strucnjaka u Energonvestu koji su radili na vaznim projektima. U njihovim odnosima nije bila izrazena hijerarhija sefa i radnika. Vladao je odnos harmonije i uvazavanja gdje Braco ni u jednom trenutku nije pokazivao da je on gazda tu, mada je bio. Uvijek skroman i u zivotu a i u poslu i zbog toga je bio toliko voljen od sviju onih sa kojima je bar jednom bio u kontaktu.
Dragi Braco, ostaces zauvijek u mojim sjecanjima kao neko ko je u mom zivotu otkrivao samo svijetle trenutke koji su rezultirali samo dobrom.
Za tvoja djela neka te dragi Allah nagradi dzenetom i dzenetskim bascama. Neka ti je vjecni rahmet.
El Fatiha.
Dio linkova sa rogatica.com koje mozete otvoriti i procitati tekstove o humanitarnim akcijama:
http://www.rogatica.com/index.php/humanitarne-akcije/57-izvjetaji/1953-druga-humanitarna-akcija-izvjestaj
http://www.rogatica.com/index.php/vijesti/59-medzlis-iz-rogatica/1727-bajram-serif-mubarek-olsun
http://www.rogatica.com/index.php/znacajni-datumi/1552-bajramska-cestitka
http://www.rogatica.com/index.php/vijesti-bih/344-dzenaza-selimiru-prasi
Slike sa humanitarnih akcija i okupljanja:
