Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Rogatice, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o napadu na sela, tokom kojeg se stanovništvo moralo kriti u šumama.
Ujić: Izgorena i srušena sela
Nejra Džaferagić
24. decembra 2020.12:00
Na suđenju za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Rogatice, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o napadu na sela, tokom kojeg se stanovništvo moralo kriti u šumama.
Dženan Grabovica, svjedok Državnog tužilaštva, ispričao je kako je bio u rezervnom sastavu policije, te da ga je rat zatekao u selu Kozadre. On je kazao da nije bilo nikakvih sukoba do napada 2. augusta 1992. godine.
Objasnio je da je napad došao iz pravca sela Gučevo ujutru, “negdje oko šest sati”.
Grabovica je rekao kako je u kući njegovog oca Šabana “bilo naroda iz okolnih sela”.
“Narod je hodao, bježao, ne zna kuda će”, kazao je on, dodavši da je nakon napada bilo ranjeno nekoliko ljudi, među kojima je bio njegov otac i “neki momak” koji je bio ranjen u predjelu kičme, te je bio smješten s još nekoliko ljudi u podrumu kuće u kojoj su se nalazili.
Grabovica je objasnio da su, nakon što je došla pješadija, iz kuće izašli kroz prozor te otišli na Osmanovo brdo, a potom na Bare, gdje su čuli priču da su “pobijeni Fahro i ostali”.
Na upit Tužilaštva da li poznaje Ramu Grabovicu i Fahrudina Ćatića, svjedok je kazao da ih poznaje, da je Ramo bio u Njemačkoj, ali su mu djeca i žena bili u selu, dok je za Fahrudina naveo da nije služio vojsku i da je bio invalid.
Upitan od Tužilaštva da li je poslije išao u selo, on je rekao da je otišao nakon rata, te da nije zatekao ništa.
“Ništa, sve izgoreno, sve srušeno i nigdje ništa”, kazao je Grabovica.
Tužilaštvo je pitalo svjedoka da li poznaje Milu Ujića, na šta je on odgovorio da ga ne poznaje.
Svjedok je, odgovarajući na pitanje Odbrane, rekao da jeste imao oružje i da se nije razdvajao od njega, ali da nije opalio ni metak.
Optužnica tereti Ujića da je 2. augusta 1992. godine komandovao grupom od 50 pripadnika Gučevske čete u napadu na Kozadre. Optužen je za ubistva, ranjavanja, prisilno preseljenje, zatvaranja i druga djela nad licima bošnjačke nacionalnosti.
Na suđenju je svjedočio i Hrustem Hećo, koji je živio u selu Borovsko, u općini Rogatica. On je kazao da je u selu bilo “16 bošnjačkih kuća i dvije srpske”, te da su do augusta 1992. godine međuljudski odnosi “bili idealni”.
Dva dana prije napada, mještani su otišli na brdo Jasika, na kojem se nalazila šuma, i tu su se krili, rekao je svjedok.
“Osjetili smo u zraku da će biti nešto”, objasnio je on i dodao da je 2. augusta granatirano selo.
Hećo je naveo da su napadnuta sela Kozadre, Dobrašina i Borovsko, dodavši da su, s brda gdje su se nalazili, čuli povike, vidjeli dim i kako padaju granate.
“Kad smo se krili kroz te šume, narod je govorio: ‘Bježite, bježite, sve pobiše’”, kazao je svjedok, objasnivši da su im to rekle izbjeglice koje su tu prolazile.
On je ispričao da mu je poslije rata jedna žena govorila o zarobljavanju šest ili sedam muškaraca koji su bili vezani bodljikavom žicom.
Dodao je da je nakon rata otišao u selo, te je zatekao ruševine.
Nastavak suđenja je zakazan za 4. januar.