Predivna mahala darovala nam je svu ljubav i nezaboravno odrastanje

U toj divnoj kući majka Sabaheta rađa troje djece, mog brata Mirsada, sestru Mirsadu i mene Kemala. Predivna mahala sa ostalim stanovnicima daruje nam svu ljubav nezaboravnog odrastanja. Sva djeca iz mahale bezbrižno su odrastali uz veselu dječju graju i ponekom zijanu. Uz odrasle u rijeci Rakitnici učili smo plivati i savladavali vještine ribolova.

 

 

Predivna mahala darovala nam je svu ljubav i nezaboravno odrastanje

 

Autor – Kemal Ćurevac

 

Nakon završetka ll svjetskog rata 1945 godine dešavaju se migracije stanovništva i tako moj babo Kasim kreće trbuhom za kruhom.                              

Po završenom školovanju i učestvovanju u radnim akcijama zapošljava se kao vkv miner jugoslovenskih željeznica uzanog kolosjeka na održavanju tunela, pod zida, mostova na relaciji Ustiprača – Bradina.  Da bi ostvario životnu egzistenciju neke 1959 godine kupuje u Rogatici zemlju i izgrađuje kuću, da bi se potom 1960 godine oženio i zasnovao porodicu. 

U toj divnoj kući majka Sabaheta rađa troje djece, mog brata Mirsada, sestru Mirsadu i mene Kemala. Predivna mahala sa ostalim stanovnicima daruje nam svu ljubav nezaboravnog odrastanja. Sva djeca iz mahale bezbrižno su odrastali uz veselu dječju graju i ponekom zijanu. Uz odrasle u rijeci Rakitnici učili smo plivati i savladavali vještine ribolova.  Nekoliko godina smo živjeli na selu gdje su brat i sestra išli u školu u Pešurićima.                          

Zavolio sam život na selu i te predivane pejzaže, cvjetne livade koje svojim mirisom privlače bezbroj šarenih leptira gdje svojim čarobnim plesom daju prekrasnu predstavu kao i filharmonija cvrčaka, pčela i drugih insekata koji su davali čarobni zvuk.  Ptice šarenog perja veselim cvrkutom bodre ptiće da izvedu svoj prvi let ka nebeskom plavetnilu.

Domaće životinje moga amidže daju posebnu čar života, igra mladih jaganjaca je posebna čarolija kao i lavež psa vjernog čuvara.  Vidjele bi se šumske životinje lisica, plašljivi zec, srna i razigrana vjeverica.  Inercija života traži više, tako moj babo 1969 godine kupuje kuću i veće imanje u Butmiru koje strpljivo čeka naše odrastanje da se naselimo. Negdje 1975 godine babina sestra Ćamka traži da joj proda kuću u  Rogatici njenoj kćerki da i ona doseli u grad sa porodicom sa obrazloženjem ti imaš kuću na selu i Butmiru.  Da bi dovršili školovanje preseljavamo se nekoliko kuća do naše kod tetka Avde Gazije. 

 

 Divna mahala budi sjećanja iz djetinjstva kao i rodna kuća iako mijenja drugog vlasnika. Uvijek svježa, kao da se raduje svakoj mojoj usputnoj posjeti želeći makar  i na tren zajedno sa mnom evocirati bezbrižne dane sretnog djetinjstva. Često, baš često ili u dolasku ili u povratku dođem zajedno sa suprugom i kćerkicama,  pričam im dogodovštine i duboko udahnem kao da oživljavam sve svoje trenutke provedene u toj divnoj rodnoj kući. Sadašnji vlasnik nam se uvijek srdačno javi i ostavi me zajedno sa porodicom da oživljavam događaje, likove i uspomene nekih davnih sretnih vremena.

 

 

 

Komentariši