OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO: Tri života jedne zgrade – Pamtim je od njenog prvog života. Velika kuća, da ti se dva oka nagledaju. Nemam pojma kada je napravljena, samo znam da su u prizemlju bila dva dućana: r.Hasib sa prehranom i r.Edhem sa teksilom i gvožđarijom. Na spratu prostorije privredno-poljoprivrednih kooperanata.
OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Tri života jedne zgrade
Pamtim je od njenog prvog života. Velika kuća, da ti se dva oka nagledaju. Nemam pojma kada je napravljena, samo znam da su u prizemlju bila dva dućana: r.Hasib sa prehranom i r.Edhem sa teksilom i gvožđarijom. Na spratu prostorije privredno-poljoprivrednih kooperanata. Uvijek sam se pitao koji je moler onako lijepo svjetloplavom farbom ukrasio plafone i dio zidova. Sve pod konac. Doduše, drvene stepenice često prljave (koktel blata od Paleža do Slapa, od Laza do Luke. Ispred prelijepa terasa-pozornica ograđena amaterski metalnim cijevima. S one strane do vode ima i jedna stepenica koja je služila kao „bakva“ kad se takmičilo u bacanju kamena sa ramena – nema prestupa.
Devedesetih izlupana detonacijama, osakaćena gelerima. Pod jednim krovom civilna zaštita i policija, komanda i pravosuđe, skupština i sekcije KUD-a „Leptir“. Sve se promijenilo u drugom životu, osim svjetloplavih šara na plafonima – svemu su prkosile.
Danas kao nedovršeni muzej. Podstiče posmatrača da mašti dā na volju. Oni stariji ne moraju maštati, pratili su je kroz život, možda su joj i na „babinama“ bili. S one strane do Bjelila, čim prođe podne, debela hladovina, odmaralište za insana i hajvana…, a voda sa svojih šest svirala neumorno priču priča – i jutrom i u gluho doba.