Vakat
Autor: Kimeta Soso
0no moje vrijeme mladosti, satkano starim obicajima, svilenim nitima ljubavi, postovanja, merhameta, davanja iz duse, sa mnogo sabura.
Avlijska kaldrma saprana i mirise u osvjezenom vrtu raznog cvijeca. U cosku loza i crvena ruza penjacica, grli musevke supe. Prekrasan prizor i ispod loze, i uvijek popodne dodje taj vakat, da se kahva pije.
Najcesce bi sjedili mama, babo i nena, te da je iznesem onako vrucu u djezvi, sa fildjanima, i obavezno u zdjelici rahat lokum. To bi bio cejf sa merakom, kad se dugo pomalo pijuckala uz muhabet, tople poglede i njezan osmjeh na upadice i sale.
Vakat bi bio i da donesem hladne vode iz testije, sto bi rekla nena” da pokvasim dusu”.
Avlijksa kapija uvijek sirom otvorena, za dobre duse da svrate, bilo u volji ili nevolji.
I putnik sa svitkom u predjanoj naprtnjaci preko, ramena, umoran suhih usana sa bezbroj bora zivota, proviri.
Nazva selam, a mi ga svesrdno posjedosmo da odmori. Napi se prvo one hladne vode iz testije, zalozi rahatlokum, dok mu iznesoh fildjan i nasuh jos vrucu kahvu.
Vec mu lice poprima blazen izgled i otvori svoju kutiju muhabeta.
Tiho, sa velikim samopouzdanjem poce kititi zivotne mudrosti i mudrosti koje se vijekovima prenose na sigurnom divanu, slusalaca.
Sve to pomno kupim i dolazim do novih saznanja.
Bericet dodje iznenada.
Vakat bi da krene dalje na onaj njegov sudbonosni put, gost nam se zahvalljuje, ja priupitah ” kako se zoves”.
Odmahnu rukom uz osmjeh uz alahimanet, rece ” ja sam vakat”.
Pjesnik I umjetnik
Kimeta Soso
Bosna I Hercegovina
Sarajevo, 23.05.23.
Moje sjecanje.