Dječak kojeg sam trenirao 2004 godine danas je košarkaški trener
SEAD PESTO
Ljepota je u oku posmatrača a dobrota u srcu svakog čovjeka. Odgovorno tvrdim: u mom životu bilo je malo loših ljudi, vjerovatno tu ima nešto i do mene.
Odbijam hijene ili me se plaše.
Dječak kojeg sam trenirao 2004 godine imao je tad 13 godina. Danas je moj Emin malo stariji, 13 i pol mu je.
Arijan Radan sin mojih dragih Predraga i Amele je tih godina trenirao u pionirskoj i kadetskoj selekciji KK Bosna i ja sam mu bio jedan od trenera.
Bio je talentovan ali tih godina nejak, kasnio je sa fizičkim razvojem a mi treneri koji se razumijemo u materiju najviše volimo takve. Čekajuće. One koji dolaze.
Igrači koji dominiraju u tim mlađim uzrastima pogotovo pionirskom su obično akceleranti( oni koji ranije počnu s rastom i razvojem) i obično već u kadetskom uzrastu nisu više košarkaški zanimljivi jer jednostavno stoje u mjestu.
Danas je Arijan Radan košarkaški trener, uspješan trener. Radi uglavnom individualne treninge i ovih dana smo se družili na tim njegovim treninzima.
Moram priznati da sam oduševljen načinom kako on to radi s mladim igračima.Nešto malo je valjda naučio i od mene nekad davno.