Kad Francuz zavoli Žepu
AUTOR: Jasko Kula Kulovac
Iako za nas Žepljake hoće kazati da smo malo tvrde glave i vrlo često bez emocija, ja sam živi dokaz da to i nije baš tako.
Ovih dana u ovu moju žepsku glavu slilo se toliko emocija da naprosto hoće i glava i srce da puknu od neke miline. A opet, nadam se da će to moje srce ono pravo žepsko već nekako izdržati.
Stojim tako iznad naše Žepe i gledam onu milinu u kotlini. Ograđeno žepsko mezarje a i kulovačko samo sto nije.
Oni stari nišani se naginju pa imaš osjećaj da ti neki stari Žepljak sa čibukom u ruci nešto potvrđuje glavom.
Amina ….
Amina i upućuje dove za sve nas. Za cijelu armiju ljudi koji su pomogli ovaj naš hairli projekat ograđivanja kulovačkog mezarja.
A kao i uvijek digao se silni narod da se posao sto prije zavrsi.
I znani i neznani i moji Žepljaci ali i oni koji su Žepu samo na televiziji vidjeli, ali eto ona ima ona ono nešto privlačno u sebi pa hoće insana obenđijati i preko one haber kutije, pa kad gledaš ne znaš jesi li u Džennetu ili još na Dunjaluku.
Zbog toga se neću sada svima posebno zahvaljivati ali moram nesto reći ili ispričati kad govorimo o svim onim ljudskim nogama koje hodiše kroz Žepu.
Bilo ih je Boga mi, kroz njenu historiju svakakvih. I ovakvih i onakvih. I onih dobrih i loših insana. Svakakve je vojske dolazilo iz raznih dijelova ovog dunjaluka.
E, među njima i jedan Francuz.
Nije ti šala. I to pravi pravcati. Doduše bez francuzice, ali one su ionako bolje pristajale ovim našim žepskim đedama.
I, helem, došao taj Francuz u sred rata da pomogne ovom žepskom narodu.
I postao taj Franzuc haman pravi Žepljak. Srodio se sa našim narodom k’o da je rođen kod kule Ili bar na Stopu. Zavolio naš narod, prirodu, običaje. Ne bi mu bilo mrsko i da je ostao. A koliko je dobar bio zavolili i Žepljaci njega.
Ali život i sudbina su ga odveli druge strane svijeta. Obisao je više od 80 zemalja ali Žepu zaboraviti nije mogao. I zove sa Baščarsije, kaže doveo porodicu da vide Bosnu i mahsuz će u Žepu.
Pričam mu sa ponosom o ovom našem projektu o ogromnoj armiji nesebičnih ljudi i vadi on 800 maraka kao donaciju u svoje ime i ime svoje porodice. Tada sam shvatio da ova naša Žepa uistinu ima ono nešto što privlači ljude. Ne moraš ti biti Žepljak pa čak ni Bosanac i Hercegovac. Možeš eto biti i Francuz, ali dobri ljudi i njihova djela su ono po čemu ce ih pamtiti buduće generacije.
Upravo zato trebamo i govoriti o dobrim ljudima u ovim naopakim vremenima jer kako će inače nove generacije znati da su postojali dobri ljudi, kako će u njima naći uzor, ako ostanu u našoj tišini?
P.S. u prilogu ću postaviti sliku ovog našeg Francuza – Žepljaka jer vjerujem da će ga se mnogi rado sjetiti.
A Vama armijo moja dobrih insana još jednom veliko hvala.
