OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Vakat slamu prodaje
Baš je bila čudna ta 1963. godina u žepskom krajoliku. Suša napravila pometnju kavu ne pamte unuk i unukov unuk. Na svakom koraku jad i čemer. Udarila glad i na insana i na hajvana. Naćve opuhane, u kotaru samo stožine lanjske. Jedino gavranovi uporni u svojoj mašti . . .
Ne zove se slučajno “gladno proljeće”. Voda i nije neki obrok. Stoka desetkovana. Slama od ječma i zobi dostigla astronomsku cijenu. “Berza” u krajoliku je tragikomična. Nije teško preko Podžeplja, Plana i Rijeka otići do Mrkalja i Žljebova da se bez cjenkanja otkupi koji tovar slame. I na drugu stranu preko Godimilja pa sve do Lijeske. Pričalo se da je trebalo godina i godina da se obnovi stočni fond. Nikad insan da dođe pameti – koju brazdu žita – nije višak. Uvijek nenajavljeno i kad se čovjek najmanje nada, zaživi opomena – vakat slamu prodaje.