Kada je zapaljeno selo Štitarevo kod Višegrada, 1992. godine, Himzo je sa svojom suprugom i dva sina, Hamedom i Avdijom izbjegao u Žepu.
Kako je u Žepi koja je već uveliko bilo blokirala i odsječena od ostatka svijeta, tog ljeta pristigao veliki broj izbjeglica sa područja općina Rogatica, Han pijesak i Višegrad brzo je zavladala glad.
Četnici su znali da stanovnici Žepe prelaze Drinu u potrazi za hranom i to su područje minirali. Povremeno su i patrolirali tim područjem pa je bilo više slučajeva ubistava i ranjavanja ljudi koji su riskirali svoje živote u potrazi za hranom. Primoran neimaštinom, Hamed je 04. jula odlučio otići u rodno selo i potražiti nešto hrane, usjeva i voća. Danima se nije vraćao. Himzo je pokušavao doći do bilo kakvih informacija o njegovoj sudbini, ali nikada ništa nisu saznali. Iščekivali su ga svakoga dana. Hamed se nikada nije vratio…
Nakon bratovog nestanka, Avdija je nastavio da, s druge strane Drine, traži hranu za porodicu. Himzo je skupljao dijelove obuće po otpadu, pa bi od pronađenih starih đonova sinu Avdiji pravio cipele, a on je cijeli rat proveo u jednim opancima. Krpio ih je najmanje sedam puta. Tražeći spas, kada je pala Žepa 1995. godine, Avdija se sa nekoliko prijatelja uputio prema Užicama, i tada mu se izgubio svaki trag. Nikada se više nije vratio… Godine su prolazile, a otac i majka su svakog dana iščekivali vijesti o sinovima… Dali su i uzorke krvi nadajući se da će ih nekad pronaći među nekim posmrtnim ostatcima. U maju 2011. godine, saznali su da je stigao DNK nalaz na jednog od braće Cocalić, Avija ili Hamed. U jezeru Perućac pronađena je samo jedna kost – desna karlica. DNK analiza nije mogla utvrditi kojem od dvojice braće pripada. Saznavši to, majka je, dva dana prije zvanične identifikacije od strane porodice, preminula. Himzo je otišao sam. Krajem maja 2012. godine Himzo je u mezar spustio tabut, i u njemu jednu kost. Na nišanu i danas stoje dva imena: Avdija i Hamed Cocalić.
Nakon dženaze, Himzo je odlučio da se poslije 20 godina vrati u rodno selo i raspita za Avdiju. Molio je lokalno srpsko stanovništvo da mu daju bilo kakvu informaciju, kako je ubijen, gdje… Bilo je onih za koje je znao da mu ne mogu pomoći, ali i onih koji su ga izbjegavali. Nakon svakoga puta vraćao bi se uplakan, sa sve više narušenim zdravljem. Posljednji put kada je otišao u Štitarevo, početkom 2013. godine, jedan čovjek, koji ga je ranije posebno izbjegavao, prišao mu je i rekao: ‘Uhvatili su ga tamo u Paočićima, zavezali mu ruke i noge i vukli sve do Drine, kilometrima. Tamo su ga i ubili’. Nakon ove spoznaje, Himzo se razbolio i kroz nekoliko dana umro. Avdija i Hamed se i dalje vode kao nestale osobe. Iza jedne zdrave, sretne, podrinjske porodice ostao je samo komad gume – zakrpljeni opanak.