Damir Kustura: Boli me što potpuno nemoćan gledam šta se dešava sa mojim sestrama i braćom u Palestini

Poznatog glumca iz Sarajeva Damiru Kusturu uskoro ćemo gledati u nekoliko novih projekata.

U matičnoj kući Pozorištu mladih trenutno radi na novoj ulozi u predstavi “Večera budala”, čija premijera je zakazana za 7. novembar. Publika koja voli kina, može ga gledati u filmu – bh. kandidatu za Oscara “Ekskurzija”, a oni ispred TV-a u toplom domu moći će ga pratiti u novoj TV seriji “Znam kako dišeš”.

Kustura je u intervjuu za Faktor pojasnio koji projekat je njemu najdraži, da li je moguće da se glumac zasiti projekta poput predstave “Dame biraju” koja je pred publikom skoro deceniju, ali i o agresiji Izraela na Palestinu.

U Pozorištu mladih priprema se nova predstava “Večera budala”. Da li je u pitanju dječija ili predstava za odrasle? Koju ulogu Vi igrate?

Da, u matičnoj kući Pozorištu mladih je sezona veoma intenzivno počela sa dosta gostovanja, festivala, proba, repriziranja… Gostovanja u Hrvatskoj, Srbiji, BiH… Trenutno radimo na predstavi “Večera budala” kućnog reditelja Adisa Bakrača, a po tekstu francuskog autora Fransisa Vebera. Radi se o komediji. Dobro uhodan tim Mario Drmać, Alen Muratović s kojima sam igrao u našoj hit predstavi “Kokoška”, tu su još sjajna Aida Bukva i još dvoje gostujućih kolega – mlada kolegica Anja Kraljević i kolega Sabit Sejdinović kojeg teatarska publika dobro zna sa dasaka Kamernog teatra 55 na kojim je ostvario fantastične uloge.

Nama je na probama prezanimljivo, dobro se zabavljamo, uživamo i nadamo se da ćemo 7. novembra, kada je zakazana premijera, uspjeti i na našu publiku prenijeti ovu pozitivnu energiju koja je preovladavala u samom procesu. Ja igram strogog poreznog inspektora koji se pojavljuje kao šlag na samom kraju komada da začini već dobro zamršenu situaciju. Mislim da ćemo, kako mi, tako i publika dugo uživati u ovoj predstavi.

U koliko aktivnih predstava igrate u matičnoj kući. Možete li odvojiti neku koja Vam je najdraža i zašto?

Šest je trenutno aktivnih predstava u kojima igram u matičnoj kući i evo sedma u procesu. Tri su za djecu: “Bajka o bajkama”, “Avanture Toma Sawyera” i “Ježeva kućica”, na večernjoj sceni za odrasle igram u predstavama “Ime”, “Lutka”, moja monomomedija “Izbori(se)!” i od 7. novembra “Večera budala”.

Ako bih morao odvojiti neku, bila bi to moja monodrama / monokomedija “Izbori (se)” po tekstu Vahida Durakovića. Mnogo je razloga zašto bih je izdvojio, monodrama je, posebna forma teatra. Kako i sam naziv kaže, trebalo se “izboriti”, napraviti to, postaviti na scenu. Uvidom u arhivu Pozorišta mladih Sarajevo prvi put od kad Pozorište mladih postoji je postavljena na scenu monodrama i s te strane je posebna. To je komedija o nama, našem “malom” čovjeku koji je prodao svoj glas na izborima, samim tim prodao i svoj obraz, a kad izgubi obraz, naš čovjek onda izgubi sve… Kako će na vrlo duhovit način, kako to samo mi na ovim prostorima znamo, vratiti dostojanstvo i “Izboriti (se)!” publika može vidjeti u mojoj predstavi. Osim igranja u Sarajevu, imao sam gostovanja po Bosni, već sam bio u Novoj Biloj, Novom Travniku, Konjicu, Olovu, Gornjem Vakufu, Srebreniku. Imam planirano gostovanje u Sloveniji u Velenju, veselim se tome kao i svakom igranju.

Predstava “Dame biraju”, u kojoj također igrate, osvojila je BiH, region, ali vjerovatno i dijasporu. Traje već nekoliko godina, a ako se pita publika, imat će dug vijek. Jeste li vi kao ekipa spremni igrati je stalno, dosadi li glumcima nekada neko pozorišno djelo?

Više od 300 izvođenja širom regiona, koliko znam, osma godina kako igramo predstavu “Dame biraju”. Kako kolega Enes Salković kaže, a ostali smo prihvatili tu tvrdnju, da je ova predstava “malo teatarsko čudo”. U Zagrebu u Ludoj kući je već nekoliko godina na redovnom repertoaru. Svaki put kada se objave termini igranja u roku od nekoliko sati nestane karata. U Sarajevu igramo 21. i 22. novebra u Pozoristu mladih. Već nam je decembar rasprodan, 2.i 3. decembra smo u Zagrebu, prije toga 30. novembra i 1. decembra po ko zna koji put u Splitu u Lori. Tamo je ova predstava odigrana oko 40-ak puta.

Možda se nekad desi zasićenje neke predstave, ali ove ne. I nakon 300 izvođenja, nakon malo duže pauze organiziraju se probe, predstava se tako čuva, a mi se i dalje zabavljamo i igramo kao na početku, prije osam godina.

Igrate manju ulogu u filmu “Ekskurzija” koji je ovogodišnji bh. kandidat za Oscara. Kakve su šanse da prođemo nominaciju i dobijemo Oscara?

Da, pojavljujem se kratko u filmu “Ekskurzija”. Lijepo je biti dio ove mlade ekipe. Nažalost, nisam uspio pogledati film, bio sam spriječen kada su bile projekcije za ekipu i kada je igrao na SFF-u, evo sada se prikazuje u kinima pa ću pogledati. S tim Oscarom se nikad ne zna (smijeh), bilo bi divno da prođemo, navijam naravno!

Publika Vas može gledati i u seriji Jasmile Žbanić – “Znam kako dišeš”. Kažu da su serije siguran put do publike, mnogi su postali popularni zahvaljujući serijama. Taj trend gledanja serija traje oduvijek, a ni sada se ništa nije promijenilo. Kakva su Vaša očekivanja i koliko je izazovno raditi na seriji?

Da, televizija je zapravo ta koja donosi popularnost. Popularnost kao i sve ima dobre i loše strane, a opet to sve zavisi od same osobe kakva je. Meni lično ne znači popularnost, lijepo je kad neko prepozna, vrednuje i voli tvoj rad, ali nije nužno. Ja mnogo volim serije, stalno nešto gledam, samim tim volim i sudjelovati u nastajanju. Jedva čekam da pogledam seriju “Znam kako dišeš”, mnogo dragih ljudi igra tu.

Snimao sam pet dana. Snimanja su uvijek zanimljiva, ali kao i svaki posao – naporna. Bilo je jako hladno kad smo snimali. Mada nakon svega kada je rezultat dobar, na poteškoće se brzo zaboravi, a mislim da je veoma dobar posao napravljen sa ovom serijom.

Na društvenim mrežama, posljednjih dana, vrlo aktivno, dok mnoge Vaše kolege šute, borite se za istinu, u skoro osam decenija staroj priči ko je agresor, odnosno, terorista, a ko žrtva. Mnogo Vas je, kao ljudsko biće, pogodila nova agresija Izraela na Palestinu…

Mnogo sam potišten, nesretan i tužan gledajući na svijet u posljednje vrijeme. Nijemo gledajući, potpuno nemoćan… Šta se dešava sa mojim sestrama i braćom u Palestini. Ljut na bespomoćnost. Osim podrške riječima, udjeljivanjem i slanjem pomoći ako se ukaže prilika za to i onog najvažnije, dove jedinom Gospodaru za njihov i naš spas, više od toga nažalost ne možemo. Divim se njihovom imanu i ustrajnosti u borbi i molim Gospodara da i njih i nas još više učvrsti u tome. Amin!

Za kraj bih pozdravio / poselamio sve čitatelje. Poručio bih svima da ispune svoj život lijepim stvarima, da se klone loših, koliko god patetično zvučalo. Čuvajmo sebe, čuvajmo jedni druge, porodice, familiju, prijatelje.

Komentariši