Krenem ja neki dan do svog mjesta rođenja
SUVAD DEDAJIĆ
Krenem ja neki dan do svog mjesta rođenja i izđem na Zagarsko Brdo pa se polahko spustim u Oškoplje preko Nazifovog jezera pređem i onda izađem na ulicu, sve zaraslo ali još uvijek ulica se nazire.
Dođem do moje nekad kuće u Oškoplju a poslije kuće Smajića Rhm. Nazifa i poglenem uz ulicu vidim kostur kuće rahmetli Muaza Divovića i krenem ulicom ravno kroz selo treća zidina kuće Adila rahmetli Šabanića, a onda poslije nje kuća rahm.Hamida Divovića u kojoj sam podosta puta prespavo najeo napio, a posebno kahve iz šerbetnjaka kad bi moja rahmetli Džemka zavarila da joj Bog da lijepi dženet.
Poslije te zidine dolazi zidina Emina Kepeša rahmetli a poslije Nezima Divovića njegovog unuka , a Džemkinog i Hamidovog sina. Produžim na Trnovaće sve smreka na smreku pogled bacim na Gradac gdje su Arukovići i moj sad gore nastanjeni povratnik na svoje Nezim Divović i njegova hanuma Subha.
Spustim se lagano do vrelića napijem se lijepe čiste ko suza vode okerepim niz polje pa malo virnem gdje mi je nekad bio đedin mlin i do ovog rata Dalifov mlin pa onda pravac u Haluge , gdje sam se rodio. Pokasno bi.
Ne zadražah se puno ali mi je srce bilo ko planina okrenem naniže niz Ledinu ispod Hrenjavice pa uz Zailisije na Zagarsko Brdo i put pod noge u moje Kukavice. Ovaj tekst i ovo mjesto je za one koji su iz Oškoplja, Haluga i sa Graca koji znaju i prepoznaju ovo mjesto a Bogme i za vas sve ostale moje prijatelje.
SUVAD DEDAJIĆ
