● OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO ●
Znala se i zora dočekati
Autor: Seid Zimic
Naročito zimi Žepljaci su se zabavljali igrajući, uglavnom, ekipne igre. Sedamdesetih prsten je bio dominantan pa je znala najbolja ekipa šetati od Ribijoca do Stoborana, od Plana do Kruševa Dola.
Šah pred Alijinom kafanom je posebna priča. Jedna tabla, a dvadeset igrača, svako ima naj-potez. Često neko “plane” i figure završe u žari …
Igra “tablića” je bila najčešća. Igralo se na prestiž. Kad bi zaigrali r.Ramo Kačević, r.Meho Čavčić Lipa, r.Mujo Džebo, ne diraj ih prije zore. Samo je bio problem koga naći da im “piše” u gluho doba.
Onda je nastupilo vrijeme “remija”. Sjeverna regija je ubjedljivo dominirala. Više se pričalo o igračkoj taktici, nego o nestašici benzina i kahve.
Sa zadovoljstvom ću ovo dodati – vrlo, vrlo malo je bilo “kockanja”. Simbolično u maksimalnoj tajnosti, pogotovo djeca nisu smjela ništa vidjeti ni znati. Bilo je stida i od komšije, i hodže, i sijede brade, bližeg i daljeg rođaka . . .