Nešković Zoran i ostali: Iz Rogatice se vratili slomljenih rebara

Svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su kako su se članovi njihovih porodica vratili pretučeni i iscrpljeni iz zatočeništva u Rogatici 1995. godine.

Zoran Nešković. Foto: BIRN BiH

Fatima Kulovac ispričala je da je prvim konvojem napustila Žepu, a njen suprug Ćamil je krenuo kasnije, ali je odveden u Rogaticu. Sastali su se nakon pola godine kada je pušten.

“Nije imao 50 kila, eto kakav je bio… Nije se jadao na jelo, samo što su ga tukli“, kazala je Kulovac.

Ona je rekla da joj je suprug, koji je u međuvremenu preminuo, pričao da nije bilo večeri kada ga nisu tukli i da su mu slomili tri rebra. Prema njenim riječima, muž je najviše spominjao izvjesnog Baneta.

Za nečovječna postupanja, ubistva i seksualna zlostavljanja nad civilima počinjena u zatočeničkom objektu “Rasadnik” u Rogatici od kraja jula do 22. decembra 1995. godine optuženi su Zoran Nešković, Panto Pantović, Slaviša Đerić, Nenad Ujić i Pero Despet. Nešković je optužen u svojstvu komandira, a ostali u svojstvu stražara.

Zijad Ademović kazao je da je njegov otac krenuo iz Žepe, ali su ga izdvojili iz autobusa i odveli u Rogaticu. Kada je izašao nakon izvjesnog vremena, kako je naveo, njegov otac, koji je bio jak i izdržljiv čovjek, izgledao je veoma loše.

“Uplašen, izudaran. Rebra polomljena, vilica…“, prisjetio se Ademović.

Kazao je da mu je jedan drugi logoraš pričao kako su njegovog oca udarali dok ne bi pao. Dodao je da mu je i otac kasnije pričao o tome što je preživio.

Pričao mu je kako je jednom poslat da zagrće zemlju za navodno neke krave koje su uginule, a ustvari su tu bila tijela hodže i još nekih ljudi. Kada je čuvarima rekao da nisu bile nikakve krave, kako je naveo, istukli su ga. Dodao je da je njegov otac po dolasku išao u bolnice na operacije, te je na kraju umro 2007.

Svjedok je rekao da je otac dosta spominjao jednog čuvara koji mu je pomagao i donosio mu lijekove kad su mu slomili vilicu.

“Nažalost, ja sam zaboravio ime, a volio bih znati ko je“, rekao je Ademović.

Braniteljica Zorana Čarkić podsjetila ga je da je u istrazi naveo da je njegov otac govorio kako mu je pomagao Panto. Svjedok je potvrdio da je Pantu najviše spominjao, ali nije potpuno siguran.

Mirko Duvnjak posvjedočio je da je 1995. poslat u “Rasadnik” kao čuvar. Naveo je da je upravnik bio Nešković, a ostali optuženi stražari, kao i Predrag i Dragan Nikolić. Rekao je da su se smjenjivali i bili u pratnji zatvorenika kada su vođeni na obavljanje radova.

On je rekao da se Nešković pojavljivao “s vremena na vrijeme”. Pretpostavlja da je on davao odobrenja, ali nikom nisu podnosili izvještaj kad su se vraćali s radova. Prema njegovim riječima, odnos prema zatvorenicima je bio “relativno dobar”.

“Imali su dobre uslove – ćebad, spužve, peći na loženje. Istu su hranu dobijali“, naveo je Duvnjak.

Neškovićevoj braniteljici Nini Kisić je rekao da je objekat u “Rasadniku” služio kao zatvor za vojnike Rogatičke brigade, koji su jedno vrijeme bili istovremeno kada i Bošnjaci iz Žepe. Rekao je da Neškovića nije viđao noću.

Suđenje se nastavlja 5. februara.

Komentariši