Volio sam prvi mart. Dragi, najbliži moji rođeni su prvog marta.
Danas bi mojoj rahmetli mami bio 76 rođendan a mojoj drugoj majci, mojoj domovini je 32 godine od nezavisnosti.
Majka nije živa a domovina jest. Bolesna, opterecena korupcijom i nacionalizmom ali živa.
Ovo je slika iz vremena kad sam bio najsretniji. Mama, ja i mlađi brat Haris koji od 1999 živi u Čikagu.
Djetinjstvo je vjerovatno najljepša stvar u životu svih nas.
Fališ majko. svaki dan sve više.
Za domovinu ne brini. Ja sam se ako pazljivo pogledate sliku ocito vec pripremao za 90-te. Šalim se malo jer, dosta je ovdje ratova za sva vremena.
A ja sanjam.
Sanjam svijet bez ratova, bez mržnje i sa živim majkama.
Ne trebaju mi Fatihe. Majka je ovdje metafora.
Pesto SEAD