OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Keške – samo ponekad
Sedamdesetih godina prošloga vijeka u žepskom krajoliku ispeći keške je bila senzacija. Prilično skupa investicija, a narod potanak. Ostupa se ječma (najlakše se guli), plati glavom horoz koji hoće djetetu oči izbiti ili kokoš koja stalno kvoca. Sve u bakrač i pet-šest sahata na laganoj vatri da se kuha.
Ženidbe nisu smjele biti bez bakrača kešketa, tračalo bi se od Drine do Rijeka. Na jedvite jade se skonatori geršla i horoz trokilaš, ali kako naći vrijednog insana da oklagijom miješa i izmiješa keške. Bilo je naherica koje su nakon prvog kruga odustajale, a oni vještiji baš “urede” keške i budu ogrnuti košuljom ili lijepo izvezeznom mahramom. Jahh, nekada bilo istočnije od današnjice
Seid Zimic