Kemo Šošo: Putovah noćas!

Putovah nocas, pred mijenu godine,

olovkom po papirnatom tepihu

trazeci mi biljege krajputase,vodilje

sto bi me uputile u coskove,

gdje oluje ih i kise obidjose,

gdje ni tragova zala nema,

Tamo gdje ruka je ispruzena i trazi drugu

milovljenju ,stisku.

Trazih putove do mira znajući da je

Mir taj jedini Put,

I da ima svoje krajputase sto vode do

Istine.

Hava sto je udišem , sto žeđi gasi ,…

sto nektarom hrani,

sto je svjetlo i

Sto je miris saharskih dina.

Olovkom po papirnatu tepihu

Nadjoh ,kratko po mijeni godine,

Smiraj povezanih očiju.

Komentariši