OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
Sahonokradice
Osamdesetih godina prošloga vijeka u žepskom krajoliku najveći bum su bili Čolina frizura „na juriš“ i „motori“ za brzo i rizično sankanje. Prve primjerke sam vidio u Gođenjima, a da li je to gođenjski patent ili su prototip ukrali negdje u Burama – stvarno ne znam, ali znam da su bili vješti u vožnji. Sa Ravni do u Lile prosjek 40 km/h, doduše bilo je i onih koji su vožnju završavali u parmacima na krivini iznad škole. Proizvodnja i usavršavanje „motora“ brzo se proširila kod dječurlije u cijeloj žepskoj regiji.
Kad su zimske vragolije top-tema, moram dodati i ovo … U vrijeme dobrih prtina, malo-malo pa nekome na Stoboranima ili na Paležu nestanu sahone – omrknu, ali ne osvanu. Momačka posla – kad krenu kući „sa pendžeranja“, skinu pracjep, pojašu i do na dno Gođenja ili na Prevoznice i tu ih ostave. Izjutra detektivsko istraživanje koje su cure pendžerale i čiji su to momci izbirhikane „sahonokradice“.
One male sahonice su bile nezamjenjive u specijalnim akcijama. U Purtićima ih je gotovo svaka peta kuća imala. Polahke, čvrste, brze. U Bukoviku se natrpa sirovih bukovih cjepki, prekrije jelovom četinom da ne vidi šumar i naniže. Doduše, četinu (jelove grane) su ovce brstile i tako jednim potezom dva šićara. Priznajem, bio sam hašarijast momčić, ali nisam bio sahonokradica …
Seid Zimić