Na našem formu oktobra 2008 Mahir Imamovic Mare a.r. je poceo pisati o svojim iskustvima u Legiji stranaca u kojoj je bio sedam godina. Objavljivacemo na stranici njegove price da se posjetimo sta nam je to pisao i kroz sta je sve prolazio…
Bio sam sedam godina u Legiji stranaca.
Nisam ponosan, ali se i ne stidim. Sjecam se tog maja mjeseca 1988 godine kad sam stigo u Francusku. Stigoh do Pariza. Ono para sto sam imo, ode brzo. Sjecam se, sjedim na klupi zeljeznicke stranice. Umoran, gladan. Neznam nikoga. Na govorim francuski.
Osjecam se izgubljen. Dignem glavu, i vidim veliku plakatu. Vojnik sa bijelom kapom a ispod pise. Legion Etrangere. Engaze vous. Covjek koji je sjedijo pored mene, pitam ga, da li govori engleski. Kaze mi, malko
.Zamolih ga da mi prevede ono sto pise na plakati. Objasni mi da to Legija Stranaca pravi reklamu i da poziva ljude da se angazuju. Gledam onu moju tetuazu na lijevoj ruci. Peace end lowe. Rekoh mi ne moze to zajedno, moja licna filozofija zivota i Legija.
Ja u ono vrijeme isfoliro JNA, osto samo 4 mjeseca u vojsci. Sta da trazim u Legiji. Medzutim dva tri dana poslije, nemadoh vise para. I nadzem se ispred vrata TE kasarne.
Sjedijo sam skoro tri sata na jednoj klupi u parku koji je bio deset metara od te kasarne.
Rezmisljo, sjeco se svega onoga sto sam cuo o Legiji Stranaca. Sjecam se bilo me je strah. Poslije tri sata smogo sam malko hrabrosti pa pridzem vtatima i pritisnem zvono.
Vrata se otvore.
Otvori mi vrata neki mali div. Najmanje dva metra u visini i metar u sirini. Vidim nosi kosulju kratkih rukava. Istetviran, ozbiljan, mrgudan. Prica mi na francuskom. Kazem mu na engleskom da ne govorim francuski, i pitam ga da li govori engleski. Mali ironicni osmijeh pa mi rece da je on englez.
U isto vrijeme me pita sta ja hocu.
Polahko skoro stidljivo rekoh mu da hocu da se angazujem u Legiju. Pa hajde uđi rece mi. Prelazim preko vrata. Imam osjecaj da se bojim. Strah me je. Pitam se u kojem sranju ces se naci…..
Kraj prvog dijela – nastaviće se…..