Na našem formu oktobra 2008 Mahir Imamovic Mare a.r. je poceo pisati o svojim iskustvima u Legiji stranaca u kojoj je bio sedam godina. Objavljivacemo na stranici njegove price da se posjetimo sta nam je to pisao i kroz sta je sve prolazio…
Evo stigosmo na ulaznu kapiju. Legijonera sa bijelim kapama,podoficira i oficira sa crnim. Zelene beretke.
Gledam kroz prozor autobusa.
Velika i moderna kasarna. Ko mravinjac.Trce ,marsiraju,pjevaju iz sveg glasa,one,poslije sam ukapiro,vojnicke pjesme.Pjesme Legije.
Autobus se zaustavi.
I tada je pocelo. Docekase nas onako ko u Legiji.Vicu,galame.Postrojavaju nas.Ti ces tamo ti tamo.Mi ko kokos.Tjeraju nas u kokosinjac.Pokazase nam nase sobe,krevete,licne ormare.
Sutradan u 5 sati utrcase u sobu.Ustaj te bando lijencuga. Ovdje je Legija, niste vise civili. Dorucak pa pravo u, ja je nazvo komunisticka radnja,Sve ti daju i dzaba.Vise uniformi.Cizme,vojnicke,gace,potkosulje,carape,sve.Pa nazad u sobu.Treba sve ispeglati i srediti u ormar.
Tako tri dana.Pa cetvrtog poce obuka.
Ona prava vojnicka. Ustvari,obuka je pocela prvog dana.Svaki dan u jutro,trcimo.U pocetku u sportskoj odjeci.Poslije u vojnickoj.Uniforma i cizme.Na kraju uniforma,cizme i rusak od 35 kila.
U to vrijeme zaradih puno zuljeva.Na nogama zbog novih cizama,na ledzima zbog ruksaka.Preko dana nedaju nam vise od deset minuta odmora.Osim za rucak i veceru,pola sata.Prvih mjesec i po “teorija”.Casevi francuskog jezika. Montiranje i demontiranje puske.Pranje i peglanje uniformi.
Inspekcija sobe ,ormara.Ako ormar nije sredzen,bace sve na patos.Imas pola sata sve to srediti. Pa se vrate. Gledaju i ponovo sve izbace. Moras sve ponovo sloziti.
Taman zaspis a oni galame”Uzbuna”. Moramo se obuci i postrojiti u hodnik. Poslije mjesec i po svi sa ruksacima penjemo se na kamijone.Pravac “nasa” farma. Legija kupila jedno veliko imanje.Kuca ,stala i puno zemlje okolo.Oni sa cinovima su u kuci.
Mi ko stoka u ,fala bogu ,ociscenoj stali.
Ostadosmo mjesec i po.Tu zbog tezine zivota pocese da se desavaju i prve dezertacije.
Iz kasarne kad smo dosli na farmu bilo nas je 42. U povratku ostalo 34.
Osam je zbrisalo. Nisu izdrzali pritisak.To vam je legijin nacin da se otarasi slabih.Vracamo se. Pijeske. Kasarna je negdje oko 55 km.Tri dana poslije.Umorni smo.Kazu nam “Popravite vase uniforme,Ucicemo u kasarnu. Pjevajte.
55 km sa rusakom od 35 kila. Pjevaj. Pjevamo. Ulazimo u kasarnu.Ceka nas pukovnik.Cestita nam za uspijesno izveden zadatak.
Od 34 ostalo 25.
Ostali u bolnici. A poslije saznah bacili ih napolje.Bog oprosti ma Legija, ona ne oprosti.
Nastavljamo nasu obuku.
Sve nas je manje.
Ostadosmo 21. Od 42.
Evo stize dan zakletve.Do sad nismo imali pravo nositi bijele kape.Taj dan postadoh pravi Legioner.
Stavih onu bijelu po prvi put na glavu.Bijo sam u isto vrijeme srecan i tuzan.
Srecan jer sam uspijo, tuzan jer sam izgubijo.