Riječ je o običajima iskonskog (predislamskog) podrijetla, a u islamu su dobili još jači stimulans i osobit značaj zbog svog humanitarnog i čovjekoljubivog karaktera. Te običaje mogli bi svrstati u dvije grupe;
1) Prvu bi sačinjavali običaji koji predstavljaju trenutno dobročinstvo, pa kod današnjeg muslimanskog svijeta imaju karakter »sadake« (Dao Bog da sadaka bude« ili »E da bude sadaka«.
2) Drugu grupu čine običaji koji predstavljaju dobročinstva od trajne koristi (»Akibet-hajr« – s trajnim korisnim posljedicama), pa kod naroda imaju karakter »hajrova« ili »hajrata«.
Običaj pripravljanja lijekova
Postoji još jedan običaj koji bi se mogao svrstati među običaje čovjekoljubnog (humanitarnog) karaktera. To je aktivno staranje da se pomogne svakom eventualnom bolesniku na kakav bilo način. O tome se ponajviše brinu starije žene, koje u tu svrhu. pripremaju razne »iladže« (lijekove) i osvježavajuće napitke za haste (bolesnike).
Nije to ni slično slučaju vračara ili gatara, koje to čine za bakšiš. Daleko od toga.
Riječ je o istinskim dobročiniteljima iz čisto humanih pobuda. To su, rekosmo, mahom starije žene koje preko ljeta skupljaju ljekovito bilje i spravljaju lijekove: prave »nani-ruh« (mentol), suše korijenje za kađenje (oman ili anduz), pripravljaju materijal za smolanice protiv uboja i raznih kostobolja (borov luč), prave razne mehleme i čajeve itd. itd.
Zatim prave osvježavajuće napitke za »haste u hararetu« (bolesnike u temperaturi), kao što su razne turšije (od krušaka, smreke, šipka, drijena, gloga i si.), sirće od divljih jabuka, razne pekmeze (džemove), sokove ili himbere od drijena, od višanja itd.
Sve te lijekove kao i napitke one rado daju besplatno svakoj hasti bez razlike o kome se radi i bez pomisli da to naplate, napominjući da za lijek ne treba ni zahvaljivati već naprotiv, prije će se naći uvrijeđene ako im se što za to ponudi.