Svojevrstan znak — drvena sjekira.
Pažnja i susretljivost prema putniku namjerniku najneposrednije se pokazuje u gostoprimstvu. Gostoprimstvo pučanstva rogatičkog kraja odvajkada je bilo njegova naravna osobina. Vratiti gosta s kućnog praga bilo je nemoguće i zamisliti, već naprotiv, trebalo je nečim označiti da je kuća (dom) otvorena za svakog putnika – namjernika.
Kao znak da je kuća za putnika otvorena služila je drvena sjekira prikovana uspravno na vrhu krova, na sljemenu kuće.
Drvenih sjekira na sljemenima muslimanskih kuća moglo se viđati sve do nedavno. Ja sam svojom rukom napravio sjekiru za sljeme naše kuće u selu Godomilju (Rogatica) kada smo joj mijenjali krov 1930. godine.
Najčešći slučajevi drvenih sjekira na krovu (sljemenu) bili su na tzv. seoskim konacima. Konaci su bili posebne kuće samo za primanje putnika na prenoćišta ili na konak, po čemu su i dobili naziv – konaci.
Gotovo svako veće selo imalo je konak. Ako bi putnik »pao u selo« zajedno s padanjem noći, značilo je da je »pao na konak« i da tu mora prenoćiti. Po izrazima »pasti na noćenje« ili »pasti na konak« nastao je i stari naziv za prenoćište – »padalište«, koji je kasnije zamijenjen turskom riječi – konak.
Vidio sam u jednom hrvatsko-turskom rječniku, pisanom u cijelosti arebicom, da je turska riječ »konak« privedena sa »padalište«.