OVAKO NEKAKO ILI SLIČNO
● Nada zadnja umire ●
Ovo mi je najteža tema koju sam do sada obradio. Rasplakat ću znimljive životne istine, ali moram zabilježiti …
U žepskom krajoliku 1992. zadesilo se nešto deviza. Ovdje-ondje pokoja stoja (njemačka orlovača). Kursnu vrijednost joj određivala sefta duhana ili litar benzina. I tako sve do jula ‘95.
Ne smijem ni zamisliti koliko Žepljaka se isplakalo nad svotom svoje ušteđevine, vješto upakovanih najdražih novčanica u najlon pa onda u kutiju sa dobrim poklopcem premazanim tovatnom mašću i u gluho doba zakopano u kamenjaru – može zatrebati.
Koliko znoja, mašte i odricanja je ostalo po kamenjarima od Drine do Rijeka samo Bog zna. Mnogo sladoleda je trebalo kupiti dječurliji, a nije kupljeno – ne treba se razbacivati, može zatrebati.
Nije zatrebalo, davno osušeni znoj džaba proliven … Bar je živjela nada da će se nekada i negdje novčanicama iz vješto zatvorene kutije moći kupiti dječurliji sladoled ili okvir za sliku iz prvog razreda koje više nema.
SEID ZIMIC