Rogatička medresa postojala je od 1731. do 1914.godine.
“U njoj je svršio početne nauke velik broj sinova ovog mjesta i okolice, a mnogi su pošli i na više nauke u Sarajevo i Stambol i nakon dovršenih nauka služili svojoj domovini i van nje kao mualimi, hatibi, muderisi, kadije i muftije, a da nije bilo ovog rasadnika islamske prosvjete, sigurno bi mnogi od njih ostao nepismen”.
Medresa je bila centar okupljanja i opismenjavanja muslimanske omladine koja je tu dobivala vjersko i svjetovno obrazovanje. Ne zna se ko joj je osnivač, da li ju je podigao osnivač džamije ili jedan od njegovih mutevelija.
Rahmetli Ismet dr. Kasumović u knjizi ” Školstvo i obrazovanje u bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave” piše, kako se ova medresa zvala Šudžauddinova, i ako se najčešće spominje samo kao “medresa u Rogatici”.
Bila je izduženog oblika i ležala je svojom dužom stranom prema čaršiji, i to do same Šudžauddinove (Čaršijske) džamije.
Izgrađena je od polumasivnog materijala. U prizemlju medrese sa istočne strane, prema čaršiji bila su četiri velika dućana čija je kirija bila namjenjena za ulaganje u fond za održavanje medrese i druge namjene. A sa zapadna, u prizemlju; kuhinja, kupatilo, učionice i dvije sobe za učenike, dok su se na spratu nalazile dvije učionice i šest soba za učenike. Na gornjem spratu prostirala se drvena veranda prema čaršiji i sa bočnih strana.
Odmah poslije okupacije 1878. godine zgrada je temeljno renovirana, a djelimično i adaptirana jer je bila toliko trošna da je postala neupotrebljiva za izvođenje nastave.