Tužna vijest jutros,
Na bolji svijet je otišao hafiz Halil Mehtić..
I odmah se oči napuniše suzama, srce stisnu, dah stade, pritisak u prsima je javi, neka težina u duši, a suza sama krenu i ne pita…
Ja ću pokušati o hafizu govoriti o onome što sam lično osjetio, o svjetlu koje je nosio sa sobom, o osobini da ga ljudi zavole na prvu… Susreti s njim, pa i najkraći, ostaju u mislima i postanu trenutci koje čovjek pamtiti dok je živ.
Njegov rad u islamu se svodio na: služiti Allahu, vjeri, služiti ljudima, biti koristan. Zbog toga je njegov odlazak ostavio prazninu koju je teško ispuniti. Takvi ljudi ne dolaze često.
Od dana kad sam ga upoznao na jednom predavanju u Danskoj, a to je bilo davne 2000 god. pa dok sam živ osteće u mom srcu veliki Insan, a njegov glas sa predavanja i učenja u namazu mi i sad odjekuje u mislima. Takav glas rijetko je ko imao sa naših područja pa i ne čudi da je njegovo učenje postavljeno na “Hedjul-islam” gdje je svrstan među pet istaknutih učača iz raznih dijelova svijeta.
Redovno je dolazio na naša trodnevna familijarna druženja u raznim gradovima u Danskoj. Bilo ga je lijepo slušati, predavanja iz duše. Govorio je mirno, s toplinom, sa takvim emocijama da te u toku predavanja par puta rasplače. Podučavao je riječima, pogledom, blagim osmijehom, iskrenošću, mirnoćom… Njegove su hutbe, topla riječ i blag ton bili magnet za okupljanje, a njegov nasmijan lik i blagost ostajali su u sjećanju svakome ko ga je upoznao.
Hvala Allahu dž.š. koji me počastio da ga upoznam da budem na njegovim predavanjima da bude gost na iftaru u mom domu, da jedno vrijeme bude v.d. Glavnog imama u Danskoj, da se družimo na predavanjima a i poslije predavanja. /Tu privilegiju imali su i Abdullah i Haris/ Imali smo priliku i da u vise navrata bude tu cijeli mjesec Ramazan, e to je posebna priča.
Njegova dobrota, smirenost, vjera, snaga i ljubav prema ljudima bili su nešto što se osjećalo u svakoj njegovoj riječi, pogledu, očima, osjećajima.
Kroz velika iskusenja prosao si dragi nas Hafize u najvecem smislu rijeci i vratio si se svome Gospodaru. Svoju misiju na ovom prolaznom svijetu obavio si dostojanstveno ljudski bez posustajanja, svi smo te voljeli a samo zato sto si na kraju krajeva pored znanja bio insan druzeljubive prirode, otvorene ruke, brat tako velik a tako skroman, skrušen, ponizan.
Molim Uzvišenog da mu podari milost i nagradi ga za svaki korak koji je učinio na putu dobra, za svaki osmijeh koji je nekome vratio nadu, za svako srce koje je dotakao. Neka ti Allah podari najljepše mjesto u Džennetu, a nama ostaje da ga se sjećamo s dovom Uzvišenom, a to je najmanje što možemo dati.
Molim Allaha da ti oprosti grijehe, ukabuli tvoja dobra djela i podari ti najljepše mjesto u Džennetu.
Inna lillahi we inna ilejhi radž'iun.
Svi smo Allahovi i njemu se vraćamo.
Moj intervju sa hfz. Halil ef. Mehtićem CASOPS bošnjačke dijaspore NUR br 63 2005 godine
FOTO SA DZENAZE 6.11.2025
