Hljeb se u Bosni jede uz svaki obrok. I to je jednostavno kulturološka stvar. Poželjna je posjeta pekari svaki dan, da bi se uz pomenute obroke jeo svjež, hrskav i mirisan hljeb.
Teško je naći podatke o tome kada su se počele otvarati prve pekare u Bosni i Hercegovini. Vjerovatno su sa dolaskom osmanske vlasti uspostavljne i prve javne pekare kao neizostavan dio javnih kuhinja – imareta. Tako je skoro svaka druga mahala imala svog ekmekčiju (pekara).
Iz knjige Rogatica – Kazivanje o jednom gradu od Muniba Hasanagića
