Muha Din: Jedan od najsretnijih dana u mome životu
Jedan od najsretnijih dana u mome životu, bio je današnji dan kada me Gospodar Uzvišeni počastio da budem u društvu velikana Bosnjackog naroda, istinskog Gazije Armije RBiH, velikog komandanta, islamskog učenjaka, uzora našeg naroda, prijatelja i brata Muderrisa Nezima Halilovića.
O Muderrisu je nedovoljno bilo šta reći ili napisati, jer su njegovi životni lik i djelo poznati širom Bosne i Hercegovine, diljem svijeta, od Istoka do Zapada.
Zikreči u džamiji, otvorila su se vrata na kojima se pojavio Muderris, selameći se uz široki osmijeh sa prisutnima, a potom i sa mnom. U momentu kad je stisnuo moju ruku, osjetio sam ogromno strahopoštovanje, zadivljen njegovom pojavom. Dok sam klanjao jacijske sunnete, plakao sam od neopisive sreće što sam u društvu sa takvim čovjekom. Kada smo počeli klanjati farze, Muderris me pozvao da stanem pored njega u saf. Takvu snagu, milinu nije moguće opisati, to treba doživjeti, jer iz Muderrisa naprosto izbija neobična svjetlost i snaga.
Potom smo krenuli prema njegovoj kući. Idući putem, u trenutku sam osjetio toliku hrabrost i ponos, da me ne bi moga uplašiti ni puk vojske da se pojavio pred nama. Shvatio sam zašto njegovi borci 4. Muslimanske Slavne brigade su bili tako hrabri i neustrašivi. Imali su vodju, komandanta iz kojeg je izbijala snaga. Za svoje ratne zasluge, Muderris je nagradjen Zlatnim ljiljanom i Zlatnim grbom sa mačevima, te brojnim drugim nagradama.
U toplini njegovog doma, pricajući, imao sam osjećaj kao da se poznajemo cijeli život. Uz mnogobrojne ratne priče, ali i prave bosanske hurmasice, ostadosmo haman dva sata, koja su prošla kao treptaj oka.
Posebno me zanimalo njegovo mišljenje o 1. Slavnoj višegradskoj brigadi Armije RBiH i komandantu Ahmetu Sejdicu. Dobio sam mnogo informacija. Izmedju ostalog, u Martu 1993. godine, Muderris je otišao preko Grepka, Goražda u Medjedju sa namjerom da odatle krene u proboj ka svojoj Žepi.
Sa velikom tugom u glasu, ispričao mi je da je u Medjedji proveo četiri dana, tokom Ramazana, gdje je vidio da višegradski borci iftare sa četvrt male lepine i supom napravljenom od obične trave.
Dodao je da je doživio Ahmeta Sejdica kao velikog, do tada nevidjenog, autoriteta. Objasnio mi je da su Sejdicevi vojnici izbjegavali da ga sretnu, ne iz straha, već ogromnog poštovanja. Nakon ta četiri dana, krenuo je ka Žepi kroz neprijateljsku teritoriju Dzankici, Zaglavak, Sjemeć, Kopito do Crnog Vrha. Pred sami prelazak putne komunikacije Višegrad-Rogatica, mjesto Kopito, naišli su na strahovitu zasjedu četničkih formacija, sa teškom artiljerijom. Bili su prisiljeni povući se u Medjedju.
Borci 1. Slavne vbr. pod komandom Sejdica svakodnevno su prelazili tu putnu komunikaciju kroz neprijateljsku teritoriju.
Mederris je tek tada u pravom svjetlu vidio kakvi su borci 1. Slavne vbr Armije RBiH i komandant Ahmet Sejdic.
Spomenuo mi je legendarnog Ramgu i druge vitezove 1Svbr.
Naglasio mi je još jednom da je Sejdic autoritet nad autoritetima.
Posebno ću pisati o ratnom putu našeg Muderrisa, njegovoj brigadi, njegovim vitezovoma, te njegovim ranjavanjima od kojih i danas osjeća višestruke posljedice.
Hvala Allahu na ovom danu, ovoj nezaboravnoj noći koju mi Uzvišeni podari.
Uz dovu Allahu da našem Muderrisu podari svaki hair u budućnosti, da naš narod još dugo ima ovog velikana i uči od njega dosta toga.
Es selamu alejkum!!
Muha Din