Mlada i ambiciozna, Džejla sve češće privlači pažnju javnosti, govorila je o svom putu, iskustvima koja su je oblikovala i planovima za budućnost
U javnosti se o nekim ljudima počne govoriti prije nego što oni sami stignu ispričati svoju priču. Upravo je to slučaj i s Džejlom Makaš, mladom bosanskohercegovačkom taekvondo borkinjom čije ime se sve češće pojavljuje u razgovorima i na društvenim mrežama.
Ko je zapravo Džejla Makaš, čime se bavi i kako je započeo njen put? Šta ju je dovelo do pažnje javnosti i gdje vidi svoje naredne korake? U razgovoru za „Dnevni avaz“ govorila je o počecima, iskustvima koja su je oblikovala, ali i planovima koji tek dolaze.
Osjećaj ponosa
Šta Vas je prvobitno privuklo taekvondou?
– Taekvondo me privukao zbog discipline, ljepote ovog sporta i osjećaja adrenalina tokom borbe. To je sport koji predstavlja umjetnost izvođenja udaraca i preciznosti. Upravo taekvondo je izgradio moj karakter, ojačao me fizički i podigao moje samopouzdanje. U njemu sam se pronašla od prvog dana i vrlo brzo sam sebi postavila cilj da jednog dana postanem prvakinja.
Nedavno ste osvojili zlato na Evropskom klupskom prvenstvu u Talinu (Talinn). Kakav je osjećaj popeti se na najviše postolje na takvom takmičenju?
– Osjećam se ponosno i još motivisanije za naredna takmičenja. Predstavljati Bosnu i Hercegovinu na najprestižnijim takmičenjima je poseban osjećaj, a pogotovo kada osvojite prvo mjesto. Teško je opisati koliko je to lijepo i koliko dodatnu motivaciju daje za dalje.
Šta je, prema Vašem mišljenju, bilo presudno za taj uspjeh?
– Na takmičenje sam došla veoma samopouzdana jer sam bila fizički spremna i znala sam koliko sam kvalitetno trenirala. U sebi sam imala osjećaj da mogu doći do prvog mjesta. Presudili su upravo kvalitetni treninzi i dobra priprema koji su mi dali sigurnost u borbi.
Koja Vam je borba na tom turniru bila najteža i zašto?
– Na tom takmičenju jedina borba koja mi je bila nešto teža od ostalih bila je protiv takmičarke iz Francuske. Ona je bila jedina koja mi je tog dana uzela jednu rundu. Imala je taktiku da se tokom cijele borbe povlači i izbjegava direktan kontakt, što mi je u jednom trenutku poremetilo koncentraciju jer sam željela otvorenu borbu. Ipak, na kraju su presudile smirenost i strpljenje – u trećoj rundi sam uspjela zadati udarac u glavu nakon kojeg ona više nije mogla sustići rezultat.
Koliko Vam ovakve pobjede daju dodatni motiv za naredna takmičenja?
– Osvojiti prvo mjesto je odličan pokazatelj spremnosti i forme. Takav rezultat u vama stvara još veću želju za borbom i dodatnu ‘glad’ za novim pobjedama i titulama.
Kada pogledate svoju dosadašnju karijeru, koji uspjeh Vam je najdraži?
– Moj najdraži uspjeh je moje prvo evropsko zlato koje sam osvojila 2018. godine u kadetskoj konkurenciji. To je bio trenutak kada je zapravo počeo uspon moje karijere i takmičenje koje me na neki način predstavilo široj sportskoj javnosti.
Postati viceprvakinja Evrope je ogroman rezultat. Kako ste doživjeli taj trenutak?
– Kada sam postala seniorska viceprvakinja Evrope osjećala sam ogromnu sreću i ponos, jer sam za to takmičenje trenirala i pripremala se možda više nego za bilo koje drugo u karijeri. Drago mi je što se sav trud isplatio i što sam pokazala svoj kvalitet. U finalnu borbu sam ušla samopouzdano i rekla sam sebi da mogu ponovo postati prvakinja Evrope. Dobila sam prvu rundu i vodila u drugoj, ali na kraju je presudilo veće iskustvo protivnice, koja je dvostruka svjetska i trostruka evropska prvakinja.
Da li postoji neka borba ili turnir koji Vam je posebno ostao u sjećanju?
– Takmičenje koje mi je posebno ostalo u lijepom sjećanju jeste Evropsko prvenstvo 2024. godine u Beogradu. Organizacija je bila na vrhunskom nivou. Sam ulazak u finalnu borbu, dok vas snimaju kamere i dok vas ljudi gledaju putem televizije, poseban je osjećaj. Još emotivnije je bilo sutradan kada su mi prilazili olimpijski treneri da me pohvale, a djeca su željela da se fotografišu sa mnom. Taj osjećaj ponosa kada dostignete takav nivo je zaista neopisiv.
Koliko je teško održati kontinuitet dobrih rezultata u taekvondou?
– U taekvondou je veoma teško kontinuirano ostati na vrhu, jer se takmičenja održavaju često i ponekad nemate dovoljno vremena za potpuni oporavak. Elektronski sistemi bodovanja također igraju veliku ulogu, a ponekad se dešava da imaju tehničkih problema. Ipak, možda je najteži dio to što vas svi protivnici dodatno žele pobijediti kada znaju da ste najbolji u kategoriji. To stvara veliki pritisak s kojim se morate nositi iz takmičenja u takmičenje.
Koliko Vam znači podrška porodice, trenera i kluba?
– Veoma je važno imati ljude oko sebe koji vas podržavaju, jer sportski put nije nimalo lak. Nije jednostavno stalno ostati mentalno jak i motivisan, posebno nakon nekog važnog poraza. Nasreću, ja sam uvijek imala podršku svoje porodice i kluba.
Ko je bio Vaš najveći oslonac tokom karijere?
– Najveći oslonac tokom moje karijere bila je moja porodica, kao i moj momak, koji su bili uz mene u najtežim trenucima, čak i kada sam razmišljala o odustajanju od sporta. Oni su vjerovali u mene i onda kada ja možda nisam dovoljno vjerovala u sebe.
Koliko je važno imati dobar tim iza sebe kada se pripremate za velika takmičenja?
– Izuzetno je važno imati kvalitetan tim ljudi oko sebe. Ja imam odlične sparing partnere koji su na visokom nivou i trenera koji je više puta proglašen za najboljeg trenera u Bosni i Hercegovini. Treniramo u pozitivnoj atmosferi i okruženi smo dobrim ljudima, a bez kvalitetnog tima teško je ostvariti vrhunske rezultate.
Kako izgleda jedan Vaš tipičan dan tokom priprema za takmičenje?
– Moj prosječan dan je prilično zahtjevan jer sam student i trudim se uskladiti fakultetske obaveze sa sportom. Svaki dan ustajem oko 7 sati i idem na fakultet gdje provodim veći dio dana, najčešće do 15 sati. Nakon toga slijedi prvi trening, koji je najčešće kondicioni ili trening sa tegovima i traje oko sat ili duže. Zatim idem kući, odmorim dva do tri sata i navečer idem na drugi trening koji traje od 21.00 do 22.30. Često legnem kasno jer mi dosta vremena oduzmu oporavak, tuširanje i spremanje nakon treninga. Tokom dana mi je najteže održavati redovnu i kvalitetnu ishranu zbog gustog rasporeda.
Šta je najteže u životu profesionalnog sportiste?
– U profesionalnom sportu najteže je ostati istrajan i disciplinovan, podnositi pritisak i zadržati motivaciju.
Kako balansirate sport, privatni život i druge obaveze?
– Moj život se u velikoj mjeri vrti oko sporta, tako da mi nije teško uskladiti obaveze jer su većinom povezane sa sportom – čak i fakultet koji pohađam je sportski fakultet. Najteži period su ispiti, jer tada imam vrlo malo vremena za učenje. Subota je obično jedini dan kada imam vremena za odmor i druženje sa prijateljima, koji imaju veliko razumijevanje za moj raspored i uvijek me podržavaju tokom takmičenja.
Ko Vam je bio uzor kada ste počinjali trenirati?
– Tokom odrastanja imala sam uzore koji su bili olimpijski i svjetski prvaci u taevondou. Na njih sam se ugledala i trudila se učiti iz njihovih borbi i uspjeha. Većinom su to bili sportisti iz drugih država.
Kako se motivišete nakon poraza ili teškog perioda?
– Stres i manjak motivacije su nešto s čime se susreću svi profesionalni sportisti. Ono što nam pomaže da to prevaziđemo jeste disciplina. Čak i kada nemamo motivacije i kada nam se ne ide na trening, disciplina je ta koja nas tjera da ostanemo dosljedni svojoj rutini. Također je izuzetno važno biti okružen pozitivnim ljudima koji vas podržavaju i kada vi mislite da više ne možete.
Naredni izazovi
Koji su Vam najveći ciljevi u narednim godinama?
– U narednom periodu, do Olimpijskih igara, očekuje me nekoliko veoma važnih turnira. Među njima su Mediteranske igre ove godine na Siciliji i Evropske igre sljedeće godine u Turskoj, na kojima imam veliku želju osvojiti medalju. U maju me očekuje i Evropsko prvenstvo u Njemačkoj za koje se intenzivno pripremam s ciljem da ponovo osvojim zlatnu medalju.
Džejlina poruka mladima
– Sport je jedna od najljepših stvari koja mi se desila u životu. Iako taj put nije lak i rijetki na njemu uspiju opstati, mogu reći da se sav trud na kraju isplati. Potrebno je biti strpljiv, uporan i vjerovati u sebe. Trenirajte, radite na sebi i uspjeh, kao i lijepe uspomene, sigurno će doći.
Cilj je Olimpijada
– Olimpijske igre su moj najveći san i glavni cilj u karijeri. Učinit ću sve što je potrebno da se kvalifikujem i nastupim na njima.