DRŽAVA ZA ČOVJEKA
Mali detektivi
Piše Sead Pešto
Evo kakvu su nam državu napravili. U nedjelju oko 20:00 dobio sam poziv mog mlađeg sina, zvao je sa drugovog telefona. Dijete oko 17 sati otišlo na basket na Otoku. Kaže neko mu ukrao telefon i imao je ideju ko je sumnjivac. Malo je kaže bio čudan, kaže držao je u ruci četku za čišćenje šoferšajbe na autu i bio u blizini naših stvari.
Neobičan I intrigantan opis lopova ali pomoglo je.
Ja i Isa smo otisli po Emina na Otoku. IPhone 17, cijena gotovo kao moj automobil ali eto trudim se da mu obezbijedim sve sto mogu. Ti moji djeĉaci ba ovom svijetu objektivno imaju samo još mene. Poginuo bih za tu djecu.
Prijavili smo policiji
Prijavili smo policiji i odradili sve ono što je po protokolu. Zapisnik su pravili gotovo dva sata i to je sve u slucaju krađe mozete dobiti od naše policije. Rečeno nam je da oni nece provoditi nikakvu istragu o tome jer je to gotovo nemoguce iako smo opisali lice, telefon ima neke sofisticirane mehanizme pomocu kojih, ako je upaljen moze povremeno dati lokaciju na kojoj se nalazi.
Mi nismo policajci ali realno to nam je bio neki trag. I pokrenuli smo se, pokrenuli neke ljude, nekoliko Eminovih drugara je otislo na gradske raskrsnice jer imali smo trag, mozda mali ali bilo je to nesto.
Trazio se perač vjetrobranskih stakala na autima na svim gradskim raskrnicama. Mali detektivi, Eminovi drugari. Oko 10 ujutro Emin je dobio obavijest da je telefon na lokaciji kod suda BiH. Otisli smo tamo, provrtili se ali nije vise davao signal sto je govorilo da je potencijalni lopov samo prosao tim putem, bez zadrzavanja. Trag je bio slabasan ali bila je nada.
Dobijemo signal i adresu
Oko 18 dobijemo signal da je telefon na adresi Safeta Hadžiça 44. Na toj lokaciji je veliki hostel koji je poznat kao mjesto na kojem se ponekad znaju smjestiti sumnjive osobe.
U međuvrenenu mali detektivi su otkrili I nasli sumnjivca, napravili nam par video snimaka i konacno nakon par sati motrenja napravili fotku. Iz velike daljine ali nakon što sam je uvecao koristila nam je kao dokaz.
Otisao sam sam i pokusao blefirati gazdaricu da nekako doznam da li to lice boravi u njenom hotelu. Nisam uspio ali vidio sam da ima osnova za dalju istragu.
Moj prijatelj iz policije je nekako obezbijedio patrolu, otisli smo tamo i ponovili zahtjev. Ušli su u sobu i nasli telefon pod krevetom.
Potraga je zavrsena, mislili smo da je kraj.
I bilo bi tako da nije birokratije.
Naime, policajac je u razgovoru sa nadleznim, pretpostavljenim dobio nalog da telefon vrate u sobu i da čekamo lopova da se vrati u svoj pansion. Nama je rečeno da idemo kući i da će nas pozvati kad on dođe ” kući” Tako smo i uradili.
Lopov legitimisan
Oko 22:00 je uslijedio poziv i otisli smo na lice mjesta. Čekali smo skoro dva sata bez nekog vidnog razloga jer nismo sudjelovali ni u čemu iako smo čitav proces lociranja telefona, praćenja osumnjičenog, lociranja mjesta stanovanja odradili sami.
Nakon sto su ga legitimisali utvrđeno je da od sabranih djela nema samo “Na Drini ćupriju”. Više provala u objekte, krađa, po danu radi na raskrsnicana pere vam šoferšajbe a nakon toga spava u hostelu na Vracama.
Nevjerovatno.
Traže ga policajci a on na raskrsnici i svaki dan ga vide.
Birokratija
Potpuno sam siguran a to mi je i rečeno da nikakav postupak od strane u predmetnom slučaju nece biti rađeno. Nista se tu ne moze rekao mi je inspektor koji je u principu pretvoren u ono sto mi u vojsci zvali “ćato” Oni toliko pišu da je to nevjerovatno.
Čovjek je upisao moju izjavu u 5 djelovodnika. Pet velikih knjiga koje su kao arhiva za slucaj koji u principu neće raditi.
Nije mi prvi put, barem peti da se razočaram zbog organa reda ali ovaj put odgovorno tvrdim da se pretvaraju u sekretarice. Fale im grudnjaci i tange i izgledaće kao prosječna sekretaricu iz sex serija za odrasle.
Došli smo kući nekako trijumfalno jer smo pobijedili uprkos birokratiji, neradu i kurcobolji( zaista nemam bolji izraz za svaku službu koja je na budžetu).
Juče sam očekivao da nam se vrati telefon te sam do nekih 14 sati bio u blizini PU I nisam dogovarao nikakve poslovne sastanke iako sam imao dosta nekih planiranih obaveza.
Telefon u tuzilaštvu, u sef do okončanja postupka
Nakon sto me niko nije nazvao uslijedio je novi birokratski šok.
Rečeno mi je da ce telefon u tuzilaštvo, u sef do okončanja postupka.
Znajuci naše sudstvo to moze potrajati toliko da ce ovaj telefon biti bitan kao Nokia 3310. Potpuno su nevjerovatni.
Imate broj telefona, zadokumentovanu krađu i ovako ćemo, obzirom da ce lopov 99 posto biti pušten da se brani sa slobode jedini oštećeni biti ja i moje dijete kojem ja za ovo vrijeme moram kupiti neki jeftiniji telefon.
Ne mogu se oteti dojmu da je citav sistem napravljen kako bi bio što nefunkcionalniji. Pišu beskrajne pripreme i profesori, doktori, skoro svi.
Policajci su da ne zaboravim napisati bili divni, ljubazni ali oni jednostavno imaju naredbe da svoj posao rade tako kako ga rade.
Danas ćemo pokusati iskopati telefon iz sefa općinskog suda ali nisu nam prevelike šanse. Ne mogu se oteti utisku da je ova država kao neka igraonica u kojoj je zaposlenima naređeno da samo pišu što opširnije izvještaje o svemu.
Izvještaje čitaju i odobravaju oni sto se skoluju na Sokocu, Travniku i Širokom brijegu. Slucaj je zavrsen a jedno je sigurno: meni nikad nije dosadno.
Uvijek se nesto desava i po pravilu je zabavno.
Lagao bih kad bi rekao da mi ova potraga i ovo malo adrenalina nije godilo.
Hvala Eminovim malim detektivima,bilo je zaista uzbudljivo raditi posao policije, pogotovo što se sve sretno završilo.