Svjedok jednog vremena – snalažljivost bosanskog čovjeka
U najtežim godinama naše novije historije, od 1992. do 1995. godine, kada je život bio sveden na borbu za opstanak, bosanski čovjek je još jednom pokazao svoju snalažljivost, mudrost i upornost. U vremenu bez struje, bez osnovnih uslova za normalan život, rađale su se ideje koje su pokazivale koliko je jaka volja naroda da preživi.
Na obalama rijeke Žepe, u selu Slap, nastala je jedna takva priča – priča o čovjeku koji nije čekao pomoć, nego je svojim rukama i znanjem pronašao rješenje. Koristeći dijelove starih mašina, metal, kablove i sve što se moglo pronaći u tim ratnim uslovima, uspio je napraviti malu, improvizovanu hidroelektranu.
Snaga rijeke Žepe, koja je kroz vijekove tekla tiho i neumorno, tada je postala izvor svjetla i nade. Voda je pokretala improvizovano kolo, koje je zatim okretalo generator i proizvodilo električnu energiju. Ta energija nije bila velika, ali je bila dovoljna da zasvijetli sijalica, napuni akumulator ili pokrene neki mali uređaj.
U tim trenucima, svaka upaljena sijalica bila je više od svjetla – bila je simbol života, nade i otpora. Ljudi su se okupljali, dijelili ono malo što su imali i zajedno vjerovali da će doći bolja vremena.
Ova mala hidroelektrana na rijeci Žepi u selu Slap nije bila samo tehničko rješenje. Ona je bila dokaz snage i domišljatosti bosanskog čovjeka, koji ni u najtežim okolnostima nije odustajao. Takve priče ostaju trajni svjedoci jednog vremena i podsjećaju nas koliko je vrijedna ljudska volja, zajedništvo i vjera u bolje sutra.
Slap Žepa
