U životu, usamljenost od sopstvene populacije zasigurno donosi niz poteškoća, a isto možemo reći i za usamljena stabla izvan svojih zajednica. Ovaj bijeli bor u Brankovićima, za razliku od onih u gustim sklopovima, mora da trpi jaku insolaciju, mrazeve i temperaturna kolebanja na podlozi koja mu često nije naklonjena po sastavu.
Ali ono što dominira ovim stablom je veliki ožiljak od udara groma.
Vrste poput bijelog bora, kada su usamljene, postaju magneti za atmosferska pražnjenja. Grom uvijek traži najvišu tačku u okolini, jer mu je to najkraći put da izjednači električni potencijal između neba i zemlje.
Prolazeći kroz stablo ka dubokom korijenu, ogromna energija groma trenutno pretvara vlagu u paru, praveći eksplozivnu pojavu koja cijepa drvena tkiva razbacivajući ih po okolnom terenu. Taj ožiljak na njemu je potpis nebeske sile, ali i dokaz nevjerovatne žilavosti ovog bora koji je preživio i preuzeo na sebe udare spašavajući žitelje i objekte sela…
ŠG Sjemeć Rogatica
