
Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić “ dodjeljuje
PLAKETU “Musa Ćazim Ćatić”
Zlati Memišević /Sarajevo/
za osvojeno četvrto mjesto na književnom natječaju „Bajramske radosti“ za pjesmu RAMAZANSKI DANI.
Zlata Memišević, Lidža – Sarajevo
RAMAZANSKI DANI
Svakog dana Ramazana,
ranom zorom zapostimo,
na licu nam nur zablista,
radimo sve kao prije –
posao,
kuća,
imanje.
Raditi nam teško nije.
U mjesecu Ramazanu
dan prođe bez zalogaja,
dok kuće mirišu halvom,
uz tope, sarme, pite,
čorbe,
hošaf i sutlije.
Kuhati nam teško nije.
U Šehri-ramazanu
čuvamo se ružnog govora,
loših misli i postupaka,
da nam se očiste srca,
kuće,
avlije i ulice.
Postiti nam teško nije.
Dok traje Ramazan,
spremamo iftare postačima,
djeca uče gledajući kako
potrebite pomažemo,
zekat
i vitre dijelimo.
Dijeliti nam teško nije.
Posteći u Ramazanu
savladamo tjelesne potrebe,
a jačamo one duhovne,
da se duša prva očisti,
pa tijelo,
pa imetak,
da Božiju milost zaslužimo.
Strpiti se teško nije.
Kad Ramazan ispostimo,
duhovno ojačani i ispunjeni,
bajramujemo s porodicom,
rodbinom,
prijateljima
i komšijama.
Allahu se zahvaljujemo,
novom Ramazanu radujemo.

———————————
Epilog
Pjesma „Ramazanski dani“ svjedoči o tihoj snazi vjere pretočenoj u svakodnevicu. Kroz rad, sabur, dijeljenje i čistoću srca, Ramazan se pokazuje kao škola čovječnosti, a Bajram kao njegova blaga i zaslužena nagrada.
———————————–
Rođena je 18.12.1959.godine u Rogatici, Bosna i Hercegovina, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju, a Pravni fakultet u Sarajevu. Osim zvanja Diplomirani pravnik u toku rada stiče zvanje Profesor pravne grupe predmeta i Certifikat Vijeća Evrope za profesore demokratije i ljudskih prava. Od 1989.godine živi na Ilidži. Gotovo čitav radni vijek provela je radeći u osnovnim i srednjim školama na poslovima sekretara, a u ratnom periodu i profesora pravne grupe predmeta.
Još od ranog djetinjstva, prije polaska u školu, voli da priče i pjesme koje čuje prepričava i recituje. Od polaska u srednju školu počinje intenzivno da piše i sa dužim ili kraćim prekidima piše do danas. Uglavnom piše pjesme i kraće priče.
2004. godine objavljuje prvu knjigu “Svjetlosti rata 1992-1995” (pjesme i stihovi uz ratne fotografije), a u 2025.godini drugu knjigu poezije pod nazovom “Sveska jedne gimnazijalke”. U pripremi ima još nekoliko knjiga poezije i proze koje pripadaju različitim žanrovima.
U poratnom periodu bila je dopisnik više časopisa za bosansku dijasporu među kojima su NUR iz Danske, BH glasnika iz Skandinavije, stranice www.rogatica.com i Mozaika u BiH, gdje objavljuje niz tekstova različite tematike, kao što su: kolumna “Iz bosanske sehare”, aktuelnosti, poznate i značajne ličnosti u BiH, priče i pjesme o ljudima i događajima vezanim za Rogaticu. Nakon penzionisanja počinje da se intenzivnije bavi pisanjem i objavljivanjem svojih pjesama i priča, te učestvuje na javnim pozivima i konkursima gdje postiže značajne rezultate. Njene pjesme objavljene su u više zbirki domaćih i međunarodnih književnih manifestacija festival na bosanskom jeziku, a neke od njih sa prevodom na makedonski i hrvatski jezik. Njena Haiku poezija objavljena je u Haiku zborniku – Ludberg 2025 i na engleskom jeziku.