Klupa bez naslona
Pise TEVA /sa foruma/
Mogo sam ja i ovoj prici rahat dati naslov: Slikina prica, jer je ovo u stvari prica o onome sto vidjoh na prvi pogled, videci ovu sliku u pokretu. Tacnije vidjoh je u video zapisu pa odmah zaustavih gledanje, bas na ovom mjestu, i skidoh sliku.
Nevidjoh ja odmah sta je ispred slike vec ono iza, unazad ceterestak godina pa onda prema ovamo jedno dvajes.
Vidim nedjeljno je suncano jutro i mi djeca iz Gracanice stigli smo puno ranije nego sto treba. Sa mnom su, Dzed, Dino, Blega, Munever, Sejfo, Semso, Alem, Pine, Kreso… i nismo samo mi stigli vec su tu i djeca iz drugih Rogatickih mahala. Eno vidim: Zumbera, Suleta, Sutka, Macka, Hitka, Dzudzija, Fude…iz Podljuna. Tamo dalje: Selija, Curke, Taleta, Lunje, Kaleta, Zambija… iz Pohrida. S druge strane: Brace, Makija, Buce, Harisa, Dzeme, Dzina…iz Kruscice. Tu je i raja iz Zakule, sa Holuca, sa Toplika, kao i raja iz same Carsije…
Jedni igraju klikera, drugi pole-cijele, treci zaledjive…
Mi se gonjamo okolo i ne zvekti nam sica po dzepovima koju smo dobili od babe i majke da platimo ulaznicu za kino i za kospice kod Mikija. Kospice smo vec kupili a pare smo vec dali nasem Amiru Homeiniju koji ce kupiti karte za svu nasu Gracanicku raju. Red se vec formiro gore kod ulaza. Prvi u redu ko i uvijek je Ado Mrguda a odmah iza njega nas Homeini. Pogledi su uprti u ulaz zgrade preko puta na kom ce se svakog momenta pojaviti teta Hanka koja prodaje ulaznice na biletarnici kina. Ado ima svoje stalno mjesto u prvom redu a ni nas nece prvi red masiti. Hajde i drugi inekako ali treci, cetvrti nikako. Pomalehni i jesmo i nebismo nista vidili. Vremenom kako odrastamo cemo se prebacivati zadnjim redovima kojih je i bilo mescin osamnest, devetnest.
Danas u podne grickamo kospe i gledamo kaubojski film: Sto pusaka
Mi djeca iz Gracanice smo u ovom filmu bili na strani indijanaca. Kasnije kako odrastemo cemo shvatiti da smo u stvari i bili uvijek na strani indijanaca. Sto bi rekli na strani vjecitih gubitnika koji su protjerani odnosno pobijeni. Pobijeni i oni i njihovi bizoni…
Pricati o Kinu iz mog djetinjstva a ne spomenuti kinooperatore: rahmetli Rifeta Camdziju i rahmetli Adema Catica nebi moglo nikako. Prije predstave se u to vrijeme uvijek slusala pjesma Kice Slabinca:
Zbog jedne divne crne zene…
Teva forum juli 2011