Abdulah ef. Hafizović, sin h. Nurudina ef. završio je Šer. sudačku školu 1892. g. i bio je kadija u Prozoru, Konjicu i Višegradu, gdje je i penzionisan. I danas se kod Višegradske banje (blizu Višegrada) po njemu jedna česma zove »Kadijina česma«. Nakon penzionisanja došao je u Rogaticu i tu je i umro, a ukopan je u harem Šejhulislam džamije s lijeve strane. Abdulah ef je bio oženjen sa Šidom, kćerkom Osmanbega Šahimpašića i s njom je imao 4 djece: sina Pertefa, koji danas živi u Beogradu kao penzioner, te kćeri: Hibu, koja se dvaput udavala, prvi put za Aliju Daidžića, a drugi put za Fazlagića ing Mehmedaliju, a umrla je 1959. godine, zatim Fadilu udatu za Muhameda ef Pašića, koja danas živi u Sarajevu, te kćerku A širu, koja je bila udata za Galiba Čapljića, kojeg su četnici ubili u Goraždu 1941. g.
Drugi sin h. Nurudina ef je Muhamed, koji je pohađao Šer. sudačku školu, ali je nije završio, pa nije ni stupao ni u kakvu službu. Živio je na svom imanju u Rogatici, a bio je oženjen od porodice Čomara. imao je sina Ibrahima, koji danas živi u Žepču. Muhamed je umro u Rogatici 1912. godine.
H. Ejub-šakir ef, drugi sin H. Mehmed-Rešida ef, imao je dva sina: Osman-Nuriju i Ahmeda. Osman je učio pred svojim ocem u Rogatici, te pred bivšim muftijom Škaljićom Ahmedom ef. Pošto mu je otac bio kadija u Rogatici zaposlio se kod njega u sudu kao pisar. U više navrata nudili su ga da položi ispit za kadiju, ali nije mogao da ostavi bolesna oca, pa je nakon 28 godina pisarske službe penzionisan. Razbolio se od raka i 12. 4. 1921. g. je umro i to u isti dan kada i njegov amidža h. Nurudin ef. Ukopan je u starom groblju Iza Hrida u Rogatici. Od djece imao je sinove: Galiba, Musatfu, Edhema, Ejuba, Ismeta i Abdulaha, te kćeri: Hadidžu, Esmu i Safetu. Ženio se triput.
Ahmed, drugi sin h. Ejub-šakira, nije se bavio naukom, nego je živio na posjedu u Rogatici, a kasnije je odselio u Tursku, gdje je i umro u mjestu Inegol. Imao je sinove: Rešida, koji je ostao u Rogatici, te Muhameda i Ibrahima. Muhamed je poginuo u I svjetskom ratu, a Ibrahim je umro u Inegolu.
Kćeri h. Nurudina ef., koje je imao sa Dženahirom H. Avdić, a koje smo gore spomenuli: Esma, bila je udata u Pljevljima za Bajrovića, pa kada je ostala udovica, došla je u Rogaticu i tu živjela do smrti. Ukopana je u haremu Šejhuislam džamije, s desnu stranu. Nije imala djece. Druga kći Belkisa bila je udata za Ahmedagu Kumašina, veletrgovca iz Sarajeva, a imala je sina Muhameda, bankovnog službenika, koji je umro 1975. g., te kćeri: Selmu, Seidu, Hajriju i Suadu. treća kći Hajrija bila je udata za Smail ef. Bukvicu, kadiju u Sarajevu. Nije imala djece. Četvrta kćerka Behija bila je udata za Nedžibega Tankovića. Odselili su u Tursku.
Najstariji sin Osmana ef, Galib, rodio se u Rogatici, a Šeriatsku sudačku školu završio je 1901. g. (Vidi 4.) Prva služba kao pripravnika bila je u Tuzli, a zatim je kao kadija imenovan u Srebrenicu, a 1913. g., kada je osnovan sud u Doboju, premješten je u Doboj kao prvi kadija. Tu ga je zatekao prvi svjetski rat, da bi 1919. godine bio premješten u Rogaticu, gdje je kao kadija bio sve do 1936. godine kada je penzionisan, a 1938. g. je reaktiviran i postavljen za vrhovnog šeriatskog sudiju u Sarajevu, da bi 1940.g. bio imenovan za predsjednika Vrhovnog šer. suda, na kojoj je dužnosti ostao do smrti, t.j. do 6. aprila 1941. godine. Ukopan je u Sarajevu na Grličića brdu. Galib ef. je bio oženjen Adilom, kćerkom Avdage Šćete, čija su dva brata također bili kadije, i to Mustafa, koji je završio Šeriatsku sudačku školu 1892. godine i umro kao kadija, i Ahmed, koji je završio Šeriatsku sud. školu 1894. g, a umro je kao pripravnik šeriatskog suda. Galib ef. je u braku imao 6 djece, kćeri: Sadetu, Naimu i Aišu, te sinove: Muniba, Fehima i Dževdeta.
Galib ef. je po dolasku u Rogaticu renovirao staru kuću u ulici Kruščica, a uz kuću je zasadio moderan voćnjak, koji je u to doba bio jedan od najmodernijih u Rogatici, te je uzgajao mnogo cvijeća, a pored svoga posla bavio se još i lovom i pčelarstvom. Imao je moderan pčelinjak snabdjeven u to doba modernom vrcaljkom i ostalim potrebnim pčelarskim alatom. Bio je 15 godina predsjednik Vakufskog povjerenstva u Rogatici.
Drugi sin Osmana ef, Mustafa, bio je trgovac u Rogatici, gdje je i umro, a ukopan je u groblju Iza hrida. Bio je oženjen sa Aišom Kurtagić, a imao je kćeri: A minu i Zinetu, te sinove: Teufika, Džemala, Šahsudina, Muhameda i Rifata, koji su svi živi, osim Šahsudina.
Treći sin Osmana ef. bio je Edhem, koji je stalno živio u Rogatici, prvo kao cipelar, a zatim kao trgovac, umro je 1978. g, a ukopan je u Rogatici u groblju Iza hrida. Bio je oženjen sa Feridom Muftić, a imao je tri kćerke: Safetu, Muvedetu i Safetu (Fiku?), i sina Šefika, inženjera arhitektu, koji danas svi žive u Sarajevu, osim kćerke Safete.
Ostala tri sina Osmana ef: Ejub kao učenik Šeriatske gimnazije umro 1926. g, Ismet, umro kao dijete, a Abdulah je umro u Damasku 1981. godine.
Najstariji sin Galiba ef, Munib, koji je u Turskoj prikupljao podatke za ovu genealogiju i koji je od oca naslijedio i još neke podatke, rođen je 1912. g. u Srebrenici. Završio je šeriatsku sud. školu 1935. g, a studirao je prava na pravnom fakultetu u Beogradu. Službovao je prije rata u Makedoniji i u Prijepolju, a Za vrijeme rata bio je učesnik NOB-e i ima priznat status učesnika od prije 9. IX 1943. godine. Po oslobođenju bio je prvi direktor Fabrike čilima u Sarajevu, a zatim šef kabineta Ministarstva industrije i rudarstva u Sarjevu. Premješten je u Rogaticu gdje je bio prvi sekretar Sreskog narodnog odbora, zatim prvi predsjednik Sreskog suda, također u Rogatici, a penzionisan je 1971. godine kao pravni referent Kožarsko- tekstilnog kombinata Visoko. Danas živi u Sarajevu. Munib je oženjen sa Ismetom Mehmedbašić, čiji je otac također bio pravni savjetnik u Sarajevu. Iz ovog braka ima troje djece i to: sina Bakira, koji danas radi u preduzeću »Unis« kao diplomirani inženjer tehnologije, te kćeri: Sabihu, koja je diplomirala na Prirodno-matematičkom fakultetu i danas radi u centralnom laboratoriju bolnice u Sarajevu kao dipl. inženjer hernije i Ferihu, koja je diplomirala na Pravnom fakultetu u Sarajevu i danas je sudija Opštinskog suda u Zenici.
Drugi sin Galiba ef. je bio Fehim koji je rođen u Rogatici 1923. g-, završio je šeriatsku gimnaziju u Sarajevu 1940. g., pa je 1941. stupio u NOB-u i kao borac VI Istočnobosanske brigade poginuo aprila 1942. g. kod sela Dragovca, sreza Zavidovići (Vidi knjigu »Borbeni put VI Proleterske) istočno bosanske brigade (strana 219).
Treći sin Galiba ef. Dževdet je rođen u Rogatici 1925. g., a bio je učenik Srednje tehničke škole u Sarajevu. Decembra mjeseca 1941. godine ubili su ga četnici na mostu u Goraždu, gdje se bio sklonio kod sestre Naime, koja se tada nalazila u Goraždu.
Kćeri Galiba ef. Sadeta i Naima danas žive u Sarajevu, a Aiša u Beogradu.
Iz ovih podataka, koje je jedan od potomaka porodice Hafizović sakupio, vidi se možda jedinstven slučaj, da je u jednoj porodici njegovana i čuvana tradicija, tako da je ova porodica za period 1731. do 1982. godine, dakle za 250 godina, dala 15 kadija, a od tih dvojicu predsjednika Vrhovnog šeriatskog suda, jednog predsjednika sreskog suda, pa je ta tradicija izgleda i nastavljena, jer je jedan od mlađih potomaka te porodice sada sudija Opštinskog suda.
KRAJ