Kakva noć u Zenici.
Sjajna utakmica naše reprezentacije protiv Turske. Da nije suđenje bilo tako kriminalno dobili bi ih a Turska je u top 5 u svjetskoj košarci.
A onda susret poslije 16 godina. Zadnji put sam ga vidio prije baš toliko u njegovom domu u Istanbulu. Tokom utakmice na trenutak pomislih kako bi izgledala naša reprezentacija da su i njih dvojica tu.
Ne krivimo djecu, uslovi za razvoj igrača u nasoj zemlji su tih godina bili užasni. Ni sad nisu bolji, čak mislim da je to gore nego sto je bilo tih godina.
Dugo je za objašnjavati ali ko prati barem malo zna o cemu pricam. Uostalom prosle godine ne bi isli ni na kadetsko ni na juniorsko prvenstvo Evrope. Da nije bilo pritiska javnosti a nisu ga očekivali ne bi ni otišli.
U sportu nema čekanja što se tiče uslova rada. Ako od 14 do 18 nemate sve poslozeno od treninga do takmicenja necete napraviti nista.
Genaracija 97,98 i 99 imala je sve kao i druge zemlje i odmah smo imali i rezultat i igrače u te tri generacije. Nakon toga potop sve do ovih dana.
Ali idemo na ljepše teme, Osman Džedi, moj dragi dječak (za mene ce uvijek biti dječak) je sad covjek od 31 godinu. Dugo je bio u Efesu, nekoliko godina i u NBA, sad nastupa za Panatinaikos.
Susret je bio dirljiv kao da smo neki rođaci, takav zagrljaj odavno nisam doživio. Spontano, emotivno. Džedi i njegova supruga, poznata turska glumica Ebru Šahin su tako skromni i pristojni kao da nisu tako velike zvijezde. Bio je tu i njegov brat Džaner koji je stariji od Džedija šest godina kojem sam bio trener dvije godine u kadetima KK Bosna.
Džedi je tad igrao za najmlađu kategoriju minibasket. Imao je te 2007-me 12 godina. Drago mi je da sam vidio i njihove roditelje Sermeta i Binelu (koja je takođe igrala košarku). Družili smo se nekih sat vremena, imao je poruku i za mog Emina, Isu je zadnji put vidio u Istanbulu kad je imao 5 godina.
Ide dres Panate uskoro za mladog kosarkasa.
Ne mogu da se ne pitam gdje bi bili da su sva nasa djeca s nama.
Dzaner Osman, Dźedijev brat i clan moje zlatne generacije KK Bosna sa Nihadom Đedovićem 90/91.
Dzedijevi roditelji Sermet i Binela.
I Tarik je nas bez obzira na okolnosti njegovog odlaska u Tursku koje su znacajno drugacije u odnosu na Džedija.