“Plovidba na Drini od Goražda preko Višegrada do Slapa
Jedan dan vožnje (86 kilom.) na dobrom poštanskom drumu od Sarajeva leži u umilnom koritu Goražde 245 met. nad morskom površinom. Okolna brda uzdižu se do znatne visine od 1000, 1200 i 1400 metara. Ovi su visovi u toliko ljepši, u koliko dolina Drine pokazuje ovako niske mjere. Poničući od slivanja dvije rijeke Pive i Tare, Drina je odmah u početku silovita rijeka. Na njezinoj obali leži zanimljivi kotarski grad Foča, napredno sajamno mjesto Goražde, historički znameniti Višegrad i romantični Zvornik. U svojemu toku Drina prima između Goražda i Višegrada rijeku Lim u sebe, a na mjestu njezinog uvora dostiže veličanstvenost predjela do vrhunca.
U najzanimljivije i najzahvalnije izlete, koji se u Bosni mogu poduzeti, spada plovidba na splavu Drinom i to u gornjem toku njezinom od Goražda do Slapa.
U klancima biva priroda najveličanstvenija. Kroz silne gromade triasnog vapna, a kod Višegrada kroz eruptivno stijenje izdubila je Drina svojim valima sebi korito, koje sačinjavaju strme mjestimice kao zidovi prave obale čak do 100 metara visine.
Ovo se stijenje usljed svojeg čas slabijeg čas jačeg sklopa manje više oduprelo navali valova Drine, te sama rijeka teče u neprekidnim okukama, često u pravom kutu od svojega toka potisnuto. Voda Drine mjeri u prosjeku dva metra u dubini, a u širini gdjekad i po 150 met. Kameniti tjesnac riječnog korita daje vodenoj masi više života, a samoću većim dijelom nepristupnih obala uvećava još hujanje vodurine, koja zagaćena odronjenim stijenama valja preko njih svoje šumne pjenušave talase, za tijem onda huji i strmi kroza kakav tjesnac od srozanog stijenja.
Zidovi su od obala često raskinuti, često od gore do dolje prosječeni; neobični fantastični oblici obala, njihove gigantične formacije, u gromaznosti koja čisto do neba dopire, a sa vegetacijom, koja se svagdje ugnijezdila gdje god se našla šaka zemlje i zaklona – sve to razastire nam pred očima prirodnu sliku koja se vazda mijenja, vazda obnavlja, sliku čas umilnu i dražesnu, čas sumornu i strahotnu, jednu panoramu koje se putnik ne može sit da nagleda.
Boja je Drine duboko modra, ponekad i zelena prema tome kako je obala tijesna i bliže primaknuta vodi, osim gdje brza voda u suzbijeni talasi ne bacaju bijele pjene na izvornu boju Drine. Njezine obale u svjema mijenama boje od jasno singave do sjajno bijele prema svježini lomne strane od stijene, ili prema istrošenoj spoljašnoj strani njezinoj; rtovi okrunjeni vitkim jelama ili borovima; odronci na obali s bujnom šikarom obrasli, vas prizor čas pozlaćen jasnom svjetlošću čas namračen sjenkama, a povrh svega modro nebo – sve to stvara skupinu prirodnih ljepota, kojima na daleko ravne nejma.
Na jednom splavu, kakve u ljeto drvarski trgovci puštaju niza Drinu, vozili su turiste u ljeto 1892. ovijem stjenovitim klancem u cjelokupnoj dužini od blizu 70 kilometara u svemu za 10 sahati. Vođa im bješe čuveni svjetski putnik g. Rikard baron Poche i neka bi njegova hvala preporučila ovaj izlet svjema putnicima. Priložene slike u ovogodišnjem ‘Bošnjaku’ neka po mogućnosti predstave onu ljepotu prirode koju pero nije kadro da opiše.
Dva ogleda u četvorini predstavljaju klanac Drine, a na manjim slikama predstavljen je splav sa putnicima, kamenit most preko potoka Žepe, odmah blizu slapa na Drini sa pogledom u uzgednu dolinu, i najzad zemaljski parobrod ‘Drina’ , koji vozi na donjem dijelu Drine, gdje mirnija voda rijeke dopušta vožnju ovakve kulturne sprave; među tijem ondje je naravno i romantike predjela znatno nestalo.”
Kalendar “Bošnjak”, 1893. godina (Biblioteka HAS)
