Sa svojim sinom Alijom posjetio sam moju rodnu Žepu. Zijaretio sam djecu povratnika i uručio im prigodne hedije.
Ono što me posebno rastužilo jeste činjenica da u Žepi danas ima samo četvero djece – jedno ide u školu u Han Pijesak, a drugo na Borike. Prije petnaest godina bilo ih je petnaest, a sada su ostala samo dva. Kada i oni završe, škola će gotovo sigurno prestati postojati.
Kažu da u Žepi stalno živi oko 170 povratnika, ali je to postalo naselje starih koji polako izumiru.
Osjetio sam veliku tugu gledajući kako se život gasi tamo gdje je nekada vrvjelo dječijom igrom i smijehom.
Nakon toga, zijaretio sam i mezar svoga rahmetli babe, moga sultana. Jedva čekam da njegov mezar obilježim bijelim mermerom, kao znak ljubavi i sjećanja.
Žepa je moj zavičaj i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu!
septembar 2025
