Sjećanje na Alema Hasečića 22.8.2011-22.8.2026
Prođe 15 godina od prerane smrti našeg gazije Alema.
O raznim dobrodovštinama, događajima, anegdotama moglo bi se pričati danima. O ljetovanjima u Baškom Polju u šatoru za 4 osobe a nas deset, o druženjima u Rogatici po našim kafićima, o utukmici Željo Videoton, o ratnim druženjima i događajima, o odlasku mene i njega na SLET u Beograd, a da nismo ni bili na spisku, jednostavno smo negdje sjedili i u 5 ujutro pred opstinom autobus a tu poznata raja. Pitamo gdje ide autobus kažu na Slet i me samo pogledamo i uglas rekosmo hajmo i mi na Slet i uđemo u autobus: Tek tamo negdje oko Han Pjeska skontaše da mi nismo na spisku ali nemadoše kud pa nas povedoše, ali niti smo bili na Sletu niti s kim iz autobusa, i umalo ne zakasnismo, dođosmo minut do ponoć, kažu da nismo došli do 24.00 da bi nas ostavili u Beogradu, ali o toj priči nekom drugom prilikom.
Sjećanje na Alema – Djeco draga pa vi skoro da i niste spavali sve sam vas čula
Sjajna ekipa Želje iz 1985 godine dogurala je do polufinala KUP-a UEFA i na Grbavici igraju revanš protiv Videotona.
Dosta je Željovaca u Rogatici ali i raje koja i baš nisu neki strstveni navijači ali bi išli na Grbavicu.
Hoćemo li..
Hoćemo.
Pade dogovor.
24. aprila 1985. godine..
Organizovali smo se dan prije i sutradan u ranim satima smo išli autobusom do Sarajeva, a onda tramvajem do Socijalnog a onda pjehe do stadiona..
Bili su tu Halid a.r. Caje a.r. Alem a.r. Fujki a.r. Kreso a.r. Zop a.r. Meco, Šef, ja itd, Bilo nas je oko 12-13 ne mogu bas svih da se sjetim.
Fujki a.r. je pravio cirkus prije ulaska na stadion. Čak je sa njihovim vođom navijača komuniciro ovaj na mađarskom Fujki na našem a akcenat mađarski, ma pričaju pravo – Cirkus…
Sjedili smo na jednom podzidu ispred neke samoposluge a na zgradi na svim prozorima raja crkoše od smijeha Fujkiju i mi se valjamo od smijeha…
Ulazimo na stadion idemo na JUG… Nešto više desno od one grupe najvatrenijih navijača Željezničara..
Koliko se sjećam, bilo je više 25.000 ljudi, možda je to i rekord stadiona.
Bila je to noć koja je trebala biti kruna generacije.
Željezničar se sa prve utakmice polufinala Kupa UEFA iz Mađarske vratio sa rezultatom 1:3. Ali i sa pozitivnom atmosferom i razmišljanjem da se može proći.
Tribine su se nakrcale satima prije početka utakmice. Svi su bili uvjereni u finale. Nije bilo šanse da će Mađari proći. Samo je bilo pitanje da li Real Madrid ili Inter u finalu?
Sjećam se oblaka bijelih papirića i traka na nebu i huka sa tribina kada je počela utakmica. I odmah erupcije oduševljenja nakon gola Edina Bahtića u 5. minuti.
Poslije strijepnja, nerviranje, uzdasi nakon promašaja Čurića, Bahtića, Skore.. Igrala se “viktorija” pred golom Videotona. I onda Čurić u 72. minuti zabija za 2:0.
A onda tri minute pred kraj se sve pretvorilo u najgoru noćnu moru. Izgubljena lopta na sredini terena, Čuhai izlazi pred Škrbu i to je 2:1. Muk, tišina, nevjerica.
Ispali smo.
Bila je to noć u kojoj su sahranjeni snovi. Noć koja je obilježila i Željezničar i sve igrače za sva vremena.
Noć u kojoj je prepuna Grbavica zanijemila…
Poslije pjesme navijanja MUK
I mi smo zanijemili….
Bio je plan da cijelu noć slavimo na Baščaršiji i da se sutradan vratimo za Rogaticu.
Šta sad….
Neko od raje reče odoh ja noćiti kod amidže, neko kod dajđe, neko kod rođaka itd…
Kaže Alem meni – Hajmo mi kod moje tetke Hanke…
Ona ti živi ne tako daleko odavde, a pošto je kolaps u saobraćaju hajmo mi pjehe to je nekih 25-30 minuta. To ti je naselje Kovačići blizu Vrbanja mosta….
Pa hajmo nema nam druge..
I dođemo mi kod nje…
Alem pozvoni.
Čeje se glas – Ko je.
Ja sam tetka Alem…
Otvoriše se vrata – a otkud ti sine, jesi li to bio na utakmici..
Jesam tetka ovo mi je drug iz Rogatice evo nas sa utakmice…
Znam čula sam ispali smo, pa šta bi…
Jemo tetka..
Hoćete li šta jesti, jeste li gladni…
Ma kakvi gladni tetka nije nam ni do čega…
Hoćete li sok kahvu..
Ma ništa tetka samo bi da legnemo ..
Dobro sad ću vam ja namjestiti za spavanje…
Dobri lijepi kauči na rasklapanje začas se namjestiše dva ležaja…
I tako legosmo al neće san na oči nikako..
Spavaš li u neka doba će Alem..
Ma nikako…
Šta misliš da smo dobili koja bi to ludnica bila…
Mogu misliti šta bi Fujki i Meco radili..
Joj to se ne bi moglo platiti… He he …
Ma bili bi na sutrašnjim naslovnicama zbog cirkuzanja na Baščaršiji…
Ja bi sigurno…
Mi smo razglabali do neka doba šta je bilo i šta bi bilo da je bilo…
Zaspasmo pred zoru skoro…
Ustadosmo da doručkujemo, tetka pripremila doručak…
Djeco draga pa vi skoro da i niste spavali sve sam vas čula…
Jes Bogami tetka nismo spavali sat-dva…
Poslije doručka kahvenisasmo sa tetkom, odosmo na Vječnicu da uhvatimo neki autobus za Rogaticu..
Naiđe naš Tehnotrans uđosmo i u njemu Halid a.r. i on noćio kod nekoga i vraća se za Rogaticu…
U autobusu ko da zadrijemasmo i zaspasmo…
Probudimo se došli u Rogu…
Hajde ahbabu vidimo se večeras kod Šehe
Vidimo se….
Nek je Rahmet duši Našem Alemu i svim rahmetlijama spomenutim u tekstu….
Mustafa 20.8.2026