Tužno je
Pise: Fuad Delija
Jutros odmah iza sedam sati krenuo sam u hodanje dok je svježine
Odmah pred domom zdravlja na Otoci sretnem našeg Rogatičanina i fino se pozdravimo i ispitamo i krenem dalje
Nakon tridesetak metara naslonjen na ogradu valjda čeka autobus drugi Rogatičanin
” Eh Reko ti si drugi moj zemljak kojeg sretoh sad “
Pita on ko je prvi
Taj i taj a oni su možda i generacija i ako nisu u godinu dvije najviše
“Pa je li prošao kraj mene “
“Jeste sigurno “
” Nisam ga prepoznao “
Odrasli u Rogatici u istu školu išli u istoj rijeci se kupali na Zakuli i Okuci i znali su se dobro
A sad nakon trideset i kusur godina promijenili su se
Osjedili , kraće kose i brčići ali face su iste i sad se nisu prepoznali
Ja ih poznajem obojicu
Rat nas je razbacao svuda i ne viđamo se i zaboravimo se
Tužno
To je sudbina naše generacije
” ZBOGOM BOSNO ODOH JA U SARAJEVO”