Radeći i živeći u Pripecku osjećala sam se kao u Raju na zemlji
Piše: Ruza Tomic
Hvala Vam sto ste me primili u grupu. Zepa i sela koja joj gravitiraju su mi jako draga, najljepša su područja naše prelijepe zemlje.
Zepu i okruženje zavoljela sam još od prvog dana moga radnog vijeka, od 1973/74. Godine. Prirodne ljepote, geografska raznovrsnost, ekološka oaza mira i čistoće, plemeniti i empatični ljudi ovog kraja su zarobili moju dušu i srce, još od mojih mladih dana.
Posebnu ljubav osjetila sam s mojim prvim učenicima s kojima sam radila jednu školsku godinu u Pripecku, od njihovih roditelja i svih žitelja Pripecka i okolnih mjesta. Radeći i živeći u Pripecku osjećala sam se kao u Raju na zemlji.
Ljudi ovih krajeva dijelili su sve s nama, novajlijama: od lijepe rijeci, prve ubrane jabuke i kruške, oraha i lješnjaka.
Putujući kroz ova mjesta svaka kuća je bila otvorena za kafu i ručak, kao u hotelu, a često je nudila i momak u potrebi, bez ikakve naknade. Ovoliku dobrotu za moje 74. Godine života jedino sam srela i doživjela u Pripecku i Zepi.
Shvatila sam da su ovi ljudi, mještani i starosjedioci, Božji ljudi, jer Bog nas je sve stvorio dobrima da se brinemo, pomažemo i oslanjamo jedni na druge. Mnogi su se okrenuli protiv Boga, protiv prirode, a i protiv čovjeka. Jer i čovjek je dio prirode.
Ako ovako nastave, nestat će nas. Ljudi ovih krajeva, moji učenici i njihovi potomci su spasitelji dobrote, plemenitosti, ljepote i drugih trajnih ljudskih vrijednosti.
Jako je malo dobrih u ovom brzomijenjajucem svijetu i virtualnom vremenu. Ljudi se bore za materijalnu i političku prevlast. Zaboravljaju da smo na ovome svijetu na izletu, koji će za nekoga trajati duže, za druge kraće.
Kako smo goli došli na ovaj svijet, goli ćemo i otići iz njega. Bog će nas na sudnjem danu pitati koliko smo dobrih djela učinili, a ne koliko smo kuća i automobila imali. Koliko smo tužnih utješili, gladnih nahranili, žednih napojili, koliko je nesretnih utješeno, bolesnih i nemoćnih pomogli.
A svako će snositi posljedice za učinjeno.
Naše je samo ono sto smo učinili za druge. Zato volim stanovnike ovih krajeva, jer su plemeniti, radini, vrijedni, ustrajni, uporni, kreativni i puni ljubavi i pažnje i topline prema drugima oko sebe.
Takvi su moji djaci, ponosim se njima i sto mi je Bog omogućio da ih upoznam, kao i vas sve. Hvala sto me primate u Vasu grupu – ŽEPA I NJENE LJEPOTE