Jubileji 450 godina Šudžaudinove džamije, 295 godina Šudžaudinove medrese i 160 godina od imenovanja Mehmeda Refik-ef. Hadžiabdića za šejhu-l-islama bili su povod za okupljanje kojim je u Rogatici podsjećeno na višestoljetnu tradiciju vjere, znanja i vakufa ovog kraja.
Medžlis Islamske zajednice Rogatica, u saradnji s Muftijstvom goraždanskim i Gazi Husrev-begovom bibliotekom, danas je u Šudžaudinovoj džamiji organizirao program posvećen značajnim jubilejima koji svjedoče o bogatoj islamskoj, kulturnoj i obrazovnoj historiji Rogatice.
Program je počeo džuma-namazom, a hatib je bio izaslanik reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Vehid-ef. Arnaut, rukovodilac Ureda za zekat. Nakon džume održan je okrugli sto na kojem su o različitim aspektima historije Rogatice govorili mr. Amina Kupusović, hfz. mr. Hamza Lavić i muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić.
Posebna pažnja posvećena je Šudžaudinovoj džamiji i medresi, ali i ljudima koji su kroz stoljeća svojim znanjem, radom i vakufima ostavljali trag u ovom gradu.
Sedam rogatičkih džamija kao svjedoci vremena
Hfz. mr. Hamza Lavić, viši bibliotekar na Odjelu specijalnih zbirki Gazi Husrev-begove biblioteke, govorio je o rogatičkim džamijama i medresi.
Kako je istakao, jubileji poput ovog predstavljaju dragocjenu priliku da se ponovo sagleda historiografski tok nastanka džamija i vakufa, ne samo u Rogatici nego i u brojnim drugim bosanskohercegovačkim gradovima.
„Danas je moja uloga da govorim o sedam rogatičkih džamija koje su prethodnih pet stoljeća izgrađene“, kazao je Lavić, podsjećajući da je većina njih služila svojoj svrsi sve do tragičnih događaja koji su obilježili noviju historiju ovog kraja.
Govoreći o pripremi svog izlaganja, Lavić je kazao da je pregledana dostupna literatura, ali i arhivska građa i baze podataka u Bosni i Hercegovini i Turskoj. Posebno je, kako je naveo, značajan osmanski period, koji pokazuje svu raskoš gradnje džamija, ali i govori o ljudima koji su stajali iza tih građevina – vakifima koji su cijeli svoj život posvećivali hizmetu džamijama i zajednici.
Uz džamije, posebno mjesto zauzima i medresa, koja je stoljećima bila mjesto u kojem su se širili znanje i odgajala ulema.
„Nadam se da ćemo makar dijelom uspjeti rasvijetliti njenu ulogu i ulogu ljudi koji su sve vrijeme hizmetili i radili“, kazao je Lavić.
Rogatica je, prema njegovim riječima, istovremeno i primjer historijske borbe ljudi za očuvanje identiteta, vjere i civilizacijskih tekovina.
Posebno upečatljiv podatak jeste da su neke rogatičke džamije tokom svoje historije čak tri puta rušene i ponovo građene.
„Ovo je jedan pokazatelj volje i borbe ljudi da, bez obzira na rušenje bogomolja i civilizacijskih tekovina koje sa sobom nose, ponovo ožive te ustanove i stave ih u službu zajednice“, poručio je Lavić.
Mehmed Refik-ef. Hadžiabdić – Rogatičanin koji je stigao do vrha osmanske uleme
O značaju Mehmeda Refik-ef. Hadžiabdića, čija se 160. godišnjica imenovanja za šejhu-l-islama obilježava ove godine, govorio je muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić.
Njegovo imenovanje, kazao je muftija, jedno je od niza značajnih imenovanja ljudi s prostora koji danas obuhvata Goraždansko muftijstvo.
Dolazak na poziciju šejhu-l-islama, jednu od najviših pozicija u tadašnjem muslimanskom svijetu, zahtijevao je izuzetno znanje, trud, rad, sposobnost i dokazanu učenost.
„Koliko znamo, imamo još jednog šejhu-l-islama, Fočaka. Te dvije pozicije bile su najmanje dostupne Bošnjacima i zato su njihova imenovanja posebno značajna“, kazao je muftija Pitić.
Hadžiabdić je, osim funkcije šejhu-l-islama, obavljao čitav niz drugih odgovornih poslova. U zrelom dobu života dobio je i jednu od najčasnijih titula koju je učen čovjek mogao steći – bio je mula Istanbula, Medine i Meke.
Za muftiju Pitića posebno je značajno što je čovjek koji je dospio u sam vrh tadašnjeg muslimanskog svijeta ostao vezan za svoj zavičaj.
„Imamo jednog divnog, učenog čovjeka koji je došao na poziciju prve ahmedije tadašnjeg muslimanskog svijeta, a ostao vjeran svom domu i zavičaju koji ga je iznjedrio“, istakao je Pitić.
Hadžiabdić je svom rodnom gradu ostavio i konkretan trag. Rogatici je podario džamiju i mekteb, a njegove dvije kćerke bile su udate za Rogatičane, čime je, kako je kazao muftija Pitić, na svoj način ostao trajno vezan za Rogaticu i vratio dug svom rodnom kraju.
Munare koje ponovo izranjaju iz sjećanja
Današnji program završen je izložbom slika rogatičkih džamija autora Galiba Lihića, Rogatičanina i slikara koji je kroz umjetnost pokušao sačuvati izgled bogomolja kojih danas uglavnom više nema.
Na njegovim slikama predstavljeno je sedam rogatičkih džamija koje je ovaj grad imao do 1941. godine.
„Želja mi je bila da se u rogatičkoj kotlini ukažu rogatičke munare. I ukazale su se danas, makar preko mojih slika“, kazao je Lihić.
Njegova namjera bila je, kako ističe, vratiti iz zaborava džamije koje su postojale od osmanskog perioda pa sve do Drugog svjetskog rata, ali i podsjetiti na činjenicu da su neke od njih više puta rušene i obnavljane.
Lihić je posebno istakao nadu da će naredne godine biti obnovljena Arnautovića džamija, koja se nalazi pod zaštitom države.
Za njega ova izložba ima i ličnu dimenziju. Kao Rogatičanin, kaže da mu je posebno važno da upravo kroz svoje slike sačuva dio grada kojem pripada.
„Ako je čovjek dvokomponentno biće, moje tijelo hoda po Sarajevu, a duša mi je u Rogatici. Sve sam vam rekao“, kazao je Lihić.
Sjećanje kao putokaz budućnosti
Rogatica je kroz svoju historiju više puta doživjela rušenje svojih bogomolja, ali i njihovo ponovno podizanje. Upravo u tome se ogleda posebna simbolika današnjeg okupljanja – džamije nisu samo građevine, niti su medrese samo ustanove. One su mjesta pamćenja, znanja, identiteta i okupljanja zajednice.